Kraj djetinjstva

Kraj djetinjstva
Korice prvog izdanja
Autor	Arthur C. Clarke
Originalni naziv	Childhood's End
Dizajn korica	Richard M. Powers
Država	Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik	Engleski
Žanr	Naučna fantastika
Izdavač	Ballantine Books
Datum izdanja	1953
Vrsta korica	Tvrde i meke korice
Broj stranica	214
ISBN broj	0-345-34795-1

Kraj djetinjstva (engleski: Childhood's End) je naučnofantastični roman britanskog autora Arthura C. Clarkea iz 1953. Priča prati mirnu invaziju vanzemaljaca na Zemlju od strane misterioznih Gospodara, čiji dolazak započinje decenije prividne utopije pod indirektnom vlašću vanzemaljaca, po cijenu ljudskog identiteta i kulture.

Clarkeova ideja za knjigu započela je njegovom kratkom pričom "Anđeo čuvar" (engleski: Guardian Angel) (objavljena u New Worlds #8, zima 1950.), koju je proširio u roman 1952, uključivši je kao prvi dio knjige "Zemlja i gospodari " (engleski: Earth and the Overlords). Završen i objavljen 1953, Kraj djetinjstva je rasprodao svoje prvo izdanje, dobio je dobre kritike i postao Clarkeov prvi uspješan roman. Knjigu i čitaoci i kritičari često smatraju Clarkeovim najboljim romanom i opisuje se kao "Klasik vanzemaljske književnosti". Uz Pjesme daleke zemlje (1986), Clarke je smatrao da je kraj djetinjstva jedan od njegovih omiljenih romana. Roman je nominovan za nagradu Retro Hugo za najbolji roman 2004.

Učinjeno je nekoliko pokušaja da se roman adaptira u film ili mini seriju s različitim uspjesima. Reditelj Stenli Kjubrik izrazio je interesovanje za šezdesete, ali je umesto toga sarađivao sa Klarkom na filmu 2001: Odiseja u svemiru (1968). Tema romana o transcendentnoj evoluciji također se pojavljuje u Clarkeovoj seriji Odiseja u svemiru. Godine 1997. BBC je producirao dvosatnu radio dramatizaciju Kraja djetinjstva koju je adaptirao Tony Mulholland. Syfy Channel je producirao trodijelnu, četverosatnu televizijsku miniseriju Kraj detinjstva, koja je emitovana od 14 do 16. decembra 2015.

Sažetak radnje

Roman je podijeljen u tri dijela, prateći sveznajuću priču u trećem licu bez glavnog lika. U nekim izdanjima, kratko prvo poglavlje je zaseban prolog, a ne početak prvog dijela.

Zemlja i gospodari

Krajem 20. stoljeća, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez se takmiče oko lansiranja prve svemirske letjelice u orbitu, u vojne svrhe. Kada se ogromni vanzemaljski svemirski brodovi iznenada pozicioniraju iznad glavnih gradova Zemlje, svemirska trka prestaje. Nakon sedmicu dana, vanzemaljci objavljuju da preuzimaju nadzor nad međunarodnim poslovima, kako bi sprečili izumiranje čovečanstva. Oni postaju poznati kao Gospodari. Uopšteno govoreći, puštaju ljude da nastave da vode svoje poslove na svoj način. Oni se otvoreno miješaju samo dva puta: u Južnoj Africi, gdje je, nešto prije njihovog dolaska, aparthejd propao i zamijenjen agresivnim progonom bijele manjine; i u Španiji, gde su stavili tačku na borbe s bikovima. Neki ljudi su sumnjičavi prema dobroćudnim namjerama Gospodara, jer se nikada ne pojavljuju vidljivo. Gospodar Karellen, "Nadzornik Zemlje", koji razgovara direktno (iza jednosmjernog staklenog ekrana) samo s Rikkijem Stormgrenom, generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, kaže Stormgrenu da će se Gospodari otkriti za 50 godina, kada se čovečanstvo navikne na njihovo prisustvo. Stormgren prokrijumčari uređaj na Karellenov brod u pokušaju da vidi Karellenov pravi oblik. Djelomično uspijeva, šokiran je onim što vidi i odlučuje šutjeti. Pet decenija nakon njihovog dolaska, Gospodari konačno otkrivaju svoj izgled: velike dvonošce koji podsjećaju na tradicionalne kršćanske narodne slike demona, s rascjepkanim kopitima, kožnatim krilima, rogovima i bodljikavim repovima.

Zlatno doba

Čovječanstvo ulazi u zlatno doba prosperiteta na račun kreativnosti. Gospodari su zainteresovani za psihička istraživanja, za koja ljudi pretpostavljaju da su dio njihove antropološke studije. Rupert Boyce, plodan kolekcionar knjiga na ovu temu, dozvoljava jednom Gospodaru, Rashaveraku, da proučava ove knjige u svom domu. Da bi impresionirao svoje prijatelje Rashaverakovim prisustvom, Boyce priređuje zabavu tokom koje koristi Ouija tablu. Jan Rodricks, astrofizičar i Rupertov zet, pita koja je matična zvijezda Gospodara. Buduća supruga Džordža Gregsona, Džin, pada u nesvijest dok Ouija tabla otkriva broj koji za većinu gostiju nema nikakvog značaja. Tada ga Jan prepoznaje kao zvjezdani kataloški broj i saznaje da je u skladu sa smjerom u kojem se Gospodarevi brodovi za opskrbu pojavljuju i nestaju. Uz pomoć prijatelja okeanografa, Jan se tajno ukrcava na opskrbni brod Gospodara i putuje 40 svjetlosnih godina do njihove matične planete. Zbog vremenske dilatacije specijalne relativnosti pri brzinama skorom svjetlosti, proteklo vrijeme na brodu je samo nekoliko sedmica, a on je izdržao putovanje u hibernaciji koju je izazivala droga poznata kao narkozamin.

Posljednja generacija

Iako čovječanstvo i Gospodari imaju mirne odnose, neki vjeruju da se ljudska inovacija potiskuje i da kultura stagnira. Jedna od ovih grupa osniva Novu Atinu, ostrvsku koloniju usred Tihog okeana posvećenu kreativnoj umetnosti, kojoj se pridružuju George and Jean Greggson. Gospodari prikrivaju poseban interes za djecu Greggsonovih, Jeffreyja i Jennifer Anne, i intervenišu kako bi spasili Jeffreyev život kada cunami pogodi ostrvo. Gospodari su ih posmatrali od incidenta s Ouija pločom, koji je otkrio sjeme nadolazeće transformacije skriveno u Jeanu.

Više od jednog stoljeća nakon dolaska Gospodara, ljudska djeca, počevši od Greggsonovih, počinju pokazivati ​​vidovitost i telekinetičke moći. Karellen otkriva svrhu Gospodara: oni služe Nad-umu, ogromnoj kosmičkoj inteligenciji, rođenoj od spojenih drevnih civilizacija i oslobođenoj ograničenja materijalnog postojanja. Sami Gospodari su u "evolutivnoj slijepoj ulici (ćorsokaku)"; nesposobni da se pridruže Naduma, oni umjesto toga služe kao neka vrsta "mostove vrste", podstičući eventualno ujedinjenje drugih rasa s njim.

Kako Rashaverak objašnjava, vrijeme čovječanstva kao rase sastavljene od pojedinačnih pojedinaca sa konkretnim identitetom se bliži kraju. Dječiji umovi sežu jedni u druge i spajaju se u jedinstvenu ogromnu grupnu svijest. Ako bi Pacifik bio isušen, ostrva koja ga okružuju izgubila bi svoj identitet ostrva i postala bi dio novog kontinenta; na isti način, djeca prestaju biti jedinke koje su njihovi roditelji poznavali i postaju nešto drugo, potpuno strano „starom tipu čovjeka“.

Zbog bezbednosti transformisane dece — a također i zato što je njihovim roditeljima bolno da vide šta su postali — oni su izolovani na sopstvenom kontinentu. Više se ne rađaju ljudska djeca i mnogi roditelji umiru ili izvrše samoubistvo. Članovi Nove Atine uništavaju se atomskom bombom.

Jan Rodricks izlazi iz hibernacije na brodu Gospodara i stiže na njihovu planetu. Gospodari mu dopuštaju uvid u to kako Nadum komunicira s njima. Kada se Jan vrati na Zemlju (otprilike 80 godina nakon njegovog odlaska po zemaljskom vremenu) pronalazi neočekivano izmijenjenu planetu. Čovječanstvo je zapravo izumrlo i on je sada posljednji živi čovjek. Stotine miliona dece – koja više ne odgovaraju onome što Rodricks definiše kao „ljudska“ – ostaju na kontinentu u karantinu, postavši jedinstvena inteligencija koja se sprema da se pridruži Nadum.

Neki Gospodari ostaju na Zemlji da proučavaju djecu sa sigurne udaljenosti. Kada evoluirana djeca mentalno mijenjaju rotaciju Mjeseca i vrše druge planetarne manipulacije, postaje previše opasno ostati. Odlazeći Gospodari nude da povedu Rodricksa sa sobom, ali on odlučuje ostati kako bi svjedočio kraju Zemlje i prenio izvještaj o onome što vidi.

Prije nego što odu, Rodricks pita Rashaveraka kakav su susret Gospodari imali sa čovječanstvom u prošlosti, prema pretpostavci da je strah koji su ljudi imali od njihovog "demonskog" oblika bio posljedica traumatičnog susreta s njima u dalekoj prošlosti; ali Rashaverak objašnjava da primarni strah koji su ljudi iskusili nije bio rezultat rasnog pamćenja, već rasnog predosjećanja o ulozi Gospodara u njihovoj metamorfozi.

Gospodari su željni da pobjegnu iz vlastite evolucijske slijepe ulice proučavajući Nadum, tako da su Rodricksove informacije potencijalno od velike vrijednosti za njih. Preko radija, Rodricks opisuje ogromnu plamenu kolonu koja se uzdiže sa planete. Kako kolona nestaje, Rodricks doživljava dubok osjećaj praznine kada djeca odu. Tada materijalni objekti i sama Zemlja počinju da se rastvaraju u transparentnosti. Rodricks ne navodi strah, već snažan osjećaj ispunjenosti. Zemlja isparava u bljesku svjetlosti. Karellen se osvrće na Sunčev sistem koji se povlači i daje posljednji pozdrav ljudskoj vrsti.

Historija publikacije

Razvoj

Roman je prvi put dobio oblik u julu 1946, kada je Clarke napisao "Anđeo čuvar", kratku priču koja će na kraju postati prvi dio Kraja djetinjstva. Clarkeov prikaz Gospodara kao đavola bio je pod utjecajem prikaza đavolje vrste Teff-Hellani od Johna W. Campbella u The Mightiest Machine, koji je prvi put objavljen u Astounding Stories 1934. Nakon što je završio "Anđeo čuvar", Clarke se upisao na King's College London i bio je predsjednik Britanskog interplanetarnog društva od 1946. do 1947, a kasnije od 1951. do 1953. Stekao je prvorazrednu diplomu iz matematike i fizike na King's-u 1948, nakon čega je radio kao pomoćnik urednika za Science Abstracts . "Anđeo čuvar" je predat za objavljivanje, ali ga je nekoliko urednika, uključujući Campbella, odbilo. Na zahtjev Clarkeovog agenta, a Clarke nije znao, priču je uredio James Blish, koji je prepravio kraj. Blishova verzija priče prihvaćena je za objavljivanje u aprilu 1950. od strane časopisa Famous Fantastic Mysteries. Clarkeova originalna verzija "Anđela čuvara" kasnije je objavljena u zimskom izdanju časopisa New Worlds iz 1950. Clarke's original version of "Guardian Angel" was later published in the Winter 1950 issue of New Worlds magazine.

Nakon što je Clarkeova naučna knjiga publicističke literature The Exploration of Space (1951) uspješno primljena, počeo je da se fokusira na svoju spisateljsku karijeru. U februaru 1952. Clarke je počeo da radi na novelizi "Anđeo čuvar"; završio je prvi nacrt romana Kraj djetinjstva u decembru, a konačnu reviziju u januaru 1953. Clarke je otputovao u New York u aprilu 1953. s romanom i još nekoliko njegovih djela. Književni agent Bernard Shir-Cliff uvjerio je Ballantine Books da kupi sve što je Clarke imao, uključujući Kraj djetinjstva, "Susret u zoru" (1953) (koji je Ballantine preizvao Ekspedicija na Zemlju) i Preludij u svemir (1951). Međutim, Clarke je komponovao dva različita kraja za roman, a posljednje poglavlje Kraja djetinjstva još uvijek nije bilo završeno. Clarke je otišao u Tampa Bay na Floridi da roni sa Georgeom Grisingerom, a na putu je posjetio svog prijatelja Fredericka C. Duranta - predsjednika Međunarodne astronautičke federacije od 1953. do 1956. - i njegovu porodicu u Washington Metropolitan Area, dok je nastavio je raditi na posljednjem poglavlju. Zatim je otputovao u Atlantu, u državi Georgia, gdje je posjetio Iana Macauleya, prijatelja koji je bio aktivan u pokretu za građanska prava. Clarke je završio posljednje poglavlje u Atlanti dok su Clarke i Macauley razgovarali o rasnim pitanjima; ovi razgovori su možda uticali na razvoj posljednjeg poglavlja, posebno na Clarkeov izbor da lik Jana Rodricksa – posljednjeg preživjelog člana ljudske vrste – učini crnim čovjekom.

Clarke je na Floridu stigao krajem aprila. Kratka priča "Čovjek koji je orao more", uključena u zbirku Priče iz Bijele jetre (1957), bila je pod utjecajem njegovog vremena na Floridi. Dok je bio u Key Largu krajem maja, Clarke je upoznao Marilyn Mayfield, a nakon romanse koja je trajala manje od tri sedmice, otputovali su na Manhattan i vjenčali se u gradskoj vijećnici New Yorka. Par je proveo medeni mjesec u planinama Pocono u Pennsylvaniji, gdje je Clarke lektorirao film "Kraj djetinjstva". U julu se Clarke vratio u Englesku s Mayfieldom, ali je brzo postalo jasno da brak neće potrajati jer je Clarke većinu svog vremena provodio čitajući i pišući, te pričajući o svom poslu. Nadalje, Clarke je želio biti otac, a Marilyn, koja je imala sina iz prethodnog braka, obavijestila je Clarkea nakon njihovog braka da više ne može imati djecu. Kada je sljedećeg mjeseca objavljen kraj djetinjstva, pojavio se s posvetom: "Za Marilyn, što mi je dala da čitam dokaze o našem medenom mjesecu." Par se razdvojio nakon nekoliko mjeseci zajedno, ali su ostali u braku narednu deceniju.

Publikacija

Ballantine je želio da objavi Kraj djetinjstva prije Ekspedicije na Zemlju i Preludij u svemir, ali Clarke je želio da sačeka. Smatrao je da je knjiga teška za izdavanje. Napisao je dva različita kraja za roman i nije bio siguran koji će koristiti. Prema biografu Neilu McAleeru, Clarkeova nesigurnost je možda bila zbog njegovog tematskog fokusa na paranormalno i transcendenciju s vanzemaljskim Nadumom. Dok je Clarke efikasno koristio temu u romanu, McAleer je napisao da "to nije bila naučna fantastika zasnovana na nauci, koju je on došao da zastupa i predstavlja". Kada je napisao Kraj djetinjstva, Clarke je bio zainteresiran za paranormalno i postao je skeptik tek mnogo kasnije u svom životu. Ballantine je uvjerio Clarkea da im dopusti da prvo objave "Kraj djetinjstva" i objavljen je u kolovozu 1953. s naslovnicom koju je dizajnirao američki ilustrator naučne fantastike Richard M. Powers. Kraj djetinjstva se prvi put pojavio u mekim i tvrdim uvezima, s mekim uvezom kao primarnim izdanjem, što je bio neobičan pristup za 1950-e. Po prvi put u svojoj karijeri, Clarke je postao poznat kao romanopisac.

Decenijama kasnije, Clarke je pripremao novo izdanje kraja djetinjstva nakon što je priča zastarjela. Početno poglavlje romana iz 1953. tačno predviđa trku između SAD-a i Sovjetskog Saveza za prvo iskrcavanje ljudi na Mjesec (i istaknutost njemačkih raketnih naučnika u oba svemirska programa), ali to postavlja kasnije nego što bi se to stvarno dogodilo (post- 1975; tačna godina nije navedena u tekstu, ali se kaže da je 1945. bila prije više od trideset godina). Nakon što je knjiga prvi put objavljena, Apollo misije su spustile ljude na Mjesec 1969, a 1989. američki predsjednik George H. W. Bush najavio je Inicijativu za istraživanje svemira (SEI), pozivajući astronaute da na kraju istraže Mars. Godine 1990. Clarke je dodao novi predgovor i ponovo napisao prvo poglavlje, stavljajući ga na početak 21. stoljeća, mijenjajući cilj sa Mjeseca na Mars, i podrazumijevajući zajednički napor, a ne trku. Izdanja su se od tada pojavljivala s originalnim otvaranjem ili su uključivala obje verzije. "Anđeo čuvar" se također pojavio u dvije zbirke kratkih priča: Stražar (1983) i The Collected Stories of Arthur C. Clarke (2001).

Audible.com je 28. oktobra 2008. izdao 7-satnu i 47-minutnu verziju audio knjige Kraj djetinjstva, u kojoj je narator Eric Michael Summerer, pod svojim izdanjem Audible Frontiers. AudioFile recenzija pohvalila je Summererovu naraciju kao "glatko predstavljenu i potpuno vjerodostojnu". Audio uvod i komentar je dao kanadski pisac naučne fantastike Robert J. Sawyer.

Dodatno čitanje

• Beatie, Bruce A. (Spring 1989). "Arthur C. Clarke and the Alien Encounter". Extrapolation. 30 (1): 53–69. doi:10.3828/extr.1989.30.1.53.
• Buhle, Paul; Dave Wagner (2002). A Very Dangerous Citizen: Abraham Lincoln Polonsky and the Hollywood Left. University of California Press. ISBN 0-520-23672-6.
• Candelaria, Matthew (Jan 2002). "The Overlord's Burden: The Source of Sorrow in Childhood's End". Ariel. University of Calgary. 33 (1): 37–58. Arhivirano s originala, 6. 7. 2011.
• Clarke, Bruce (2008). Posthuman Metamorphosis: Narrative and Systems. Fordham University Press. ISBN 978-0-8232-2851-5.
• Clark, Stephen R. L. (1995). "Childhood end". How to Live Forever: Science Fiction and Philosophy. Routledge. str. 154–156. ISBN 0-415-12626-6.
• Clareson, Thomas D. (1976). "The Cosmic Loneliness of Arthur C. Clarke". Voices for the Future: Essays on Major Science Fiction Writers. Popular Press. str. 216–237. ISBN 0-87972-120-0.
• Feenberg, Andrew (mart 1977). "An End to History: Science Fiction in the Nuclear Age". Johns Hopkins Magazine: 12–22.
• Gordon, Andrew (1. 9. 1980). "Close Encounters". Literature/Film Quarterly. Salisbury University. 8 (3): 156–164. ISSN 0090-4260.
• Goswami, Amit (1985). The Cosmic Dancers: Exploring the Physics of Science Fiction. Mcgraw-Hill. ISBN 0-07-023867-7.
• Hillegas, Mark R. (1967). The Future as Nightmare: H.G. Wells and the Anti-Utopians. Oxford University Press. str. 153–154 17. ISBN 0-8093-0676-X.
• Hollow, John (1987) [1983]. Against the Night, the Stars: The Science Fiction of Arthur C. Clarke. Harcourt Brace Jovanovich. ISBN 0-15-103966-6.
• Hughes, David (2008). "A Difficult Childhood". The Greatest Sci-fi Movies Never Made (2 izd.). Titan Books. str. 18–23. ISBN 978-1-84576-755-6.
• Hull, Elizabeth Anne (1997). "On His Shoulders: Shaw's Influence On Clarke's Childhood's End". u Milton T. Wolf (ured.). Shaw and Science Fiction. Pennsylvania State University Press. str. 107–132. ISBN 978-0-271-01681-8.
• Huntington, John (Spring 1974). "The Unity of "Childhood's End"". Science Fiction Studies. DePauw University. 1 (3): 154–164.
• James, Edward; Mendlesohn, Farah (2003). The Cambridge Companion to Science Fiction. Cambridge University Press. ISBN 0-511-07518-9.
• Olander, Joseph D; Martin Harry Greenberg (1977). Arthur C. Clarke. P. Harris. ISBN 0-904505-41-3.
• "Out of Space". The Economist. 343 (8012). 12. 4. 1997. str. 85–86. ISSN 0013-0613.
• Rabkin, Eric S. (1980). Arthur C. Clarke (2 izd.). Wildside Press. ISBN 0-916732-21-5.
• Rickels, Laurence (2008). The Devil Notebooks. University of Minnesota Press. ISBN 978-0-8166-5052-1.
• Schwam, Stephanie (2000). The Making of 2001, A Space Odyssey. Random House, Inc. ISBN 0-375-75528-4.
• Westfahl, Gary (2005). The Greenwood Encyclopedia of Science Fiction and Fantasy: Themes, Works, and Wonders. 3. Greenwood Publishing Group. ISBN 0-313-32950-8.
• Westfahl, Gary; George Edgar Slusser (1999). Nursery Realms. University of Georgia Press. str. 15–17. ISBN 0-8203-2144-3.

Vanjski linkovi

• Childhood's End naslov na spisku u Internet Speculative Fiction Database
• Childhood's End, retrospective review Arhivirano 9. 4. 2015. na Wayback Machine by Jo Walton, 2012
• Guardian Angel naslov na spisku u Internet Speculative Fiction Database
• "Guardian Angel" (short story) on the Internet Archive