[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Ewa Lipska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ewa Lipska
Ewa Lipska (2021.)
Rođenje (1945-10-08) 8. oktobar 1945 (79 godina)
Kraków (Poljska)
Zanimanjepjesnikinja, kolumnistica
JezikPoljski
NacionalnostPoljakinja
ObrazovanjeAkademija likovnih umjetnosti u Krakovu
Poznata djela
  • Centrifugirajuća nada
  • Tu
Veb-sajt: lipska.wydawnictwoliterackie.pl

Ewa Lipska, fonetski: Eva Lipska (8. oktobra 1945.) poljska je pjesnikinja i kolumnistica, u godinama 1970–1980. urednica odjela za poeziju u Wydawnictwo Literackie – Književno izdavaštvo, laureat Nagrade Fondacije Kościelskih (1973), 1995–1997 direktorica Poljskog instituta u Beču, član poljskog i austrijskog PEN kluba, osnivački član Udruženja poljskih spisatelja (1989), član Poljske akademije nauka i umjetnosti.

Životopis

[uredi | uredi izvor]

Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu. Od 1964. objavljivala je poetske radove u „Życie Literackie“ („Književni život“) i „Dziennik Polski“ („Poljski dnevni list“). Debitovala je 1967. sveskom poezije „Wiersze“ („Pjesme“). Od 1968. bila je članica Saveza poljskih spisatelja (do njegovog raspuštanja 1983.).

U godinama 1970–1980. radila je kao urednica odjela za poeziju Književnog izdavaštva. Na prijelazu iz 1975. na 1976. bila je na šestomjesečnoj stipendiji „International Writing Program“ u Iowa City-ju u SAD-u. Godine 1978. postala je članica poljskog PEN kluba. Od 2009. godine aktivna je članica Poljske akademije nauka i umjetnosti.[1]

Godine 1983. boravila je u Zapadnom Berlinu na stipendiji Deutscher Akademischer Austauschdienst. Godine 1989. postala je osnivački član Udruženja poljskih spisatelja, a napustila ga je u avgustu 2020. Od 1990. do 1992. godine radila je u uredničkom timu „Dekada Literacka“ („Književno desetljeće“). Od 1991. do 1997. radila je u Ambasadi Poljske u Beču, a od 1995. godine vodila je lokalni Poljski institut. Vodila je gostujuće pjesničke radionice na Studiju književnosti i umjetnosti na Jagielonskom univerzitetu. Živi i radi u Krakovu.

Njene sveske poezije objavljene su u Bosni i Hercegovini: „Centrifugirajuća nada“ (izdana u Banjoj Luci 2018, prevod Biserka Rajčić)[2] i „Tu. Izabrane pjesme“ (izdana u Sarajevu, 2010., prevod Marina Trumić).[3]

Odlikovanja i nagrade

[uredi | uredi izvor]

Dobila je, između ostalih nagradu Andrzeja Burse (1971), Nagradu Fondacije Kościelskih u Ženevi (1973), nagradu Prsten za životno djelo u Gdanjsku (1978), nagradu PEN-kluba Robert Graves (1979). 1988. dobila je nagradu POLCUL fondacije (Australija), 1992. nagradu poljskog PEN-kluba iz Büchner fondacije, 1993. nagradu Fondacije A. Jurzykowski u New Yorku, 1995. Nagradu grada Krakova. U oktobru 2001. godine za zbirku „Sklepy zoologiczne“ („Prodavnice kućnih ljubimaca“) dobila je nagradu za Krakovsku knjigu mjeseca i 2004. nagradu mjesečnika „Odra“ (Wrocław). Godine 2002. zbirka „Prodavnice kućnih ljubimaca“ nagrađena je nagradom Šleski književni lovor za najbolju knjigu godine koju dodjeljuje Šleska biblioteka u Katowicama. Njena knjiga „Ja“ bila je među finalistima književne nagrade Nike 2004. Godine 2005. dobila je nagradu od poznanjskog Pregleda izdavačkih novosti za knjigu „Gdzie indziej“ („Drugdje“). Ova knjiga je nominirana za književnu nagradu Nike 2006. Godine 2007. dobila je nagradu Samuel Bogumił Linde od gradova partnera Göttingen-Toruń. Za knjigu „Drzazga“ („Trn“) nominirana je za Nike književnu nagradu 2007. Knjiga „Pomarańcza Newtona“ („Newtonova narandža“) nominirana je za Nike književnu nagradu 2008. i za Wroclawsku nagradu za poeziju Silesius 2008. u kategoriji knjige godine. Dobila je Zlatni ključ Smedereva (2009) – Nagradu za poeziju u Srbiji. Godine 2010. dobila je nagradu Naim Frasheri, nagradu za poeziju u Makedoniji, i Nagradu Ministarstva kulture Republike Kosovo – Rt dobre nade.

Godine 1998. odlikovana je Zlatnim krstom za zasluge. Godine 2005. odlikovana je od strane ministra kulture Srebrnom medaljom „Zasłużony Kulturze Gloria Artis“ („Kulturološke zasluge Gloria Artis“).

Književno izdavaštvo je 2009. godine zajedno sa Piwnicom pod Baranima odlikovalo Ewu Lipsku nagradom „Akademija u čast...“. Pjesnikinja je nagrađena za svoj prozni prvenac „Sefer“.

Godine 2011. dobila je književnu nagradu Gdynia i bila je nominirana za književnu nagradu Nike i za Wrocławslu nagradu za poeziju Silesius za tom „Pogłos“ („Odjek“), a 2013. nominirana je za pjesničku nagradu Orfej za tom „Droga pani Schubert...“ („Draga gospođo Schubert...“). Nominirana je za književnu nagradu Nike 2016. za svoju knjigu „Czytnik linii papilarnych“ („Čitač otiska prsta“).

21. juna 2012. godine dobila je počasni doktorat Univerziteta Jan Kochanowski u Kielceu.

23. maja 2014. predstavila je svoj album u Aleji Pisarzy – Aleji pisaca u Općinskoj javnoj biblioteci u Oświęcimu.

3. decembra 2017. godine dobila je Łódźku književnu nagradu Julian Tuwim. Godine 2018. za knjigu „Pamięć operacyjna“ („Operativno pamćenje“) nominirana je za književnu nagradu Nike i nagradu za poeziju Orfej. K. I. Gałczyńskog. Postala je laureat Wrocławske pjesničke nagrade Silesius 2019. za životno djelo.

Godine 2020. nominirana je za Nike književnu nagradu. Iste godine postala je laureat književne nagrade Varšave u kategoriji poezije za svesku „Miłość w trybie awaryjnym“ („Ljubav u kriznom stanju“).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Rocznik Polskiej Akademii Umiejętności. Rok 2021" (PDF) (jezik: poljski). Kraków. 2022. str. 27. Pristupljeno 15. 2. 2023.
  2. ^ Lipska, Ewa (2018). Centrifugirajuća nada. Biserka Rajčić. Banja Luka: Kuća poezije, Udruženje Poljaka Banja Luka. ISBN 978-99976-28-11-4.
  3. ^ Lipska, Ewa (2010). Tu : izabrane pjesme. Marina Trumić. Sarajevo: Connectum. ISBN 978-9958-590-93-1. OCLC 823654971.

Literatura

[uredi | uredi izvor]