Char D1
| Char D1 | |
|---|---|
 | |
| Svojstva | |
| Posada | 3 |
| Dužina | 5.76 m |
| Širina | 2.16 m |
| Visina | 2.40 m |
| Težina | 14 tona |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 40 mm |
| Osnovno naoružanje | top 40 mm |
| Sekundarno naoružanje | 2x7.5 mm mitraljez |
| Pokretljivost | |
| Pogon | Renault V-4 74 KS |
| Suspenzija | torzijske poluge |
| Brzina na cesti | 54 km/h |
| Domet | 90 km |
Char D1 je bio francuski tenk iz perioda između dva svjetska rata. Tenk je bio uveden u operativnu upotrebu 1932. godine, a ukupno je proizvedeno 160 primjeraka ovog tenka.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Službenu narudžbu za prvih sedamdeset serijskih NC2 Renault je dobio 23. decembra 1930., a 12. jula 1932. dobio je još jednu za dodatnih trideset. Zadnju narudžbu Renault je dobio 16. oktobra 1933. za dodatnih pedeset vozila. Isporuka je započela u januaru 1932., a zadnji je tenk isporučen tokom 1935. godine. Zahvaljujući relativno velikoj narudžbi, cijena po vozilu je smanjena na 375 000 franaka. Kako su na novim tenkovima napravljene znatne izmjene, francuska vojska ih je vojska označila kao Char D1.
Izmjene su obuhvaćale ugradnju snažnijeg benzinskog motora Renault A 74 V-4 zapremine 6,08 litara i snage 74 KS te novog Cleveland diferencijala. Ispusi su pomaknuti s krova motornog odjeljka na bokove, zbog čega su znatno manje grijali unutrašnjost. Postavljen je i novi, veći hladnjak vode. Postavljene su i dodatne vodilice gusjenica kako bi se smanjile vibracije i mogućnost smicanja. Povećana je i zapremina spremnika za gorivo na 165 litara. Pojačana je i zaštita tako da je prednji dio tenka napravljen od čeličnih ploča debljine 40 mm, bočne 30 mm, a gornje i donje 10 mm. Napravljena je još jedna značajna izmjena, uz komandira/nišandžije i vozača dodan je i treći član posade, radiooperater sistema ER52 ili ER53 (Emetteur-Recepteur), koji je u borbi služio i kao punitelj. Zbog toga je masa tenka narasla na tačno 14 tona.[1]
Opis tenka
[uredi | uredi izvor]U odnosu na FT-17, Char D1 je dobio izmijenjen prednji dio tijela, na kojemu su i dalje bila vrata za vozača i radiooperatera. Bočni i stražnji dio bili su istovjetni slavnom uzoru. Zbog toga je tenk dužine 4,81 metar (s "repom" 5,76 m) i širine samo 2,16 m, bio visok čak 2,4 metra. Postavljen je i oklop za ovjes debljine 16 mm (neki izvori navode 25 mm). Snažniji motor osiguravao je maksimalnu brzinu od 18,6 km/h, a povećani spremnici autonomiju od oko devedeset kilometara. Testiranja su pokazala da Char D1 može prijeći preko rova širine 220 cm i popeti se preko okomite zapreke visine 110 cm. Visoko tijelo omogućavalo mu je da pregazi vodenu zapreku dubine 90 cm.
S obzirom na veličinu, Char D1 je imao moćno naoružanje. U prednji dio tijela vozila ugrađen je mitraljez Reibel kalibra 7,5 mm, kojom je upravljao vozač. Kako je tokom testiranja utvrđeno da kupola ST1 ne zadovoljava, prvi isporučeni Charovi D1 dobili su stare kupole s rashodovanih tenkova FT-17. U međuvremenu je započeo razvoj nove kupole ST3. Da bi se osigurao nužni prostor za punjenje topa, proširen je stražnji dio kupole. Kako se ne bi znatno povećala masa, dodatak je napravljen od tankih čeličnih ploča, koje su štitile samo od paljbe lakog streljačkog oružja. Zbog toga su projektanti morali stražnja vrata za zapovjednika premjestiti na krov kupole. Iako je ovakvo rješenje poslije prihvaćeno na svim savremenim tenkovima, Commission de Bourges je zaključila da je sve to nepraktično te da slabi oklop stražnjeg dijela kupole ugrožava sigurnost cijelog tenka. Zbog toga su se odlučili za znatno veću kupolu ST2 mase 1788 kg.[1]
Izvori
[uredi | uredi izvor]Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.
- ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 8. 2014. Pristupljeno 2. 10. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
