Amnion
| Amnion (Amniosinas) | |
|---|---|
 | |
| Površinski izgled embriona gibona Hylobates concolor' | |
| Dani | Fetusni |
| Prekursor | Embrionski disk |
| Razvojem postaje | Vodenjak |
Amnion (grč. ἀμνίον - amnion = posuda za skupljanje krvi žrtava) ili vodenjak je embrionska ovojnica (plodova opna). Ispunjena je plodnom vodom (amnionskom tekućinom), koja utiče na širenje amniona i njegovo pretvaranje u amnionsku kesu. Uloga te kese je u osiguravanju podobne okoline embrionu. Amnionsku ovojnicu imaju amnioti u koje spadaju gmizavci, ptice i sisari. Razvija se iz vanembrionskog somatskog mezoderma s vanjske strane i iz vanembrionskog ektoderma, s unutrašnje strane.[1]
Amnion čovjeka
[uredi | uredi izvor]Kod ljudskih zametaka, još uvijek nisu bili istraživani najraniji stadiji oblikovanja amniona.[2] U najmlađem, zametku čiji je amnion proučavan, bio je već prisutan kao zatvorena kesa u unutrašnjoj ćelijskoj masi, u vidu šupljine. Ta šupljina je bila natkrivena jednim slojem spljoštenih ektodermnih ćelija — amnionskim ektodermom, a njen donji dio sastojao se od prizmatičnog ektoderma embrionskog diska — kontinuirano između gornjeg i donjeg dijela, gdje se uspostavlja na rubu embrionskog diska. Izvan amnionskog ektoderma je tanki sloj mezoderma, koji je povezan s mezodermnim slojem horiona.[3][4]
Nakon formiranja, amnion je u vezi sa tijelom embriona , a plodna voda (liquor amnii) se počinje u njemu gomilati nakon četiri ili pet sedmica. Količina tekućine se povećava i izaziva širenje amnionske kese. Slijedi njegovo prijanjanje na unutrašnju površinu horiona, tako da nestaje vanembrionski dio celoma. Vrhunac količine plodne vode doseže se u šestom ili sedmom mjesecu trudnoće, nakon čega se počinje smanjivati. Na kraju trudnoće iznosi oko jedan litar.
Plodna voda omogućava slobodno kretanje ploda u kasnijim etapama trudnoće, štiteći ga i smanjujući rizik od mehaničkih povreda. Najčešće sadrži manje od 2% čvrste tvari, a 98-99% sadržaja čini voda. Hemijski sastav ove tekućine varira, ovisno o gestacijskoj dobi. Plodna voda redovno sadrži ureju, anorganske soli, nešto bjelančevina i često tragove šećera. U sadržaju fetusnog probalnog trakta pronađeni su dijelovi epiderma i dlake, što ukazano je da plod proguta bar malo plodne vode.
Bolesti
[uredi | uredi izvor]Najčešće bolesti amniona se tiču neodgovarajuće količine, a rijetko se javljaju i nasljedni poremećaji-
- Sindrom amnionskih traka se ispoljava kao skupina kongenitalnih anomalija nastalih obuhvaćanjem dijelova ploda fibroznim amnionskim trakama, što često izaziva deformacije udova i prstiju .
- Oligohidramnion se odnosi na premalu količinu plodne vode u amnionu, a
- polihidramnion na previše plodne vode.
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Ljudski embrion dug 2 mm, leđna strana -
Prikaz posteljičnog krvotoka -
Ljudski zametak od dvije sedmice sa žumanjčanom kesom -
Maternica s mačjim fetusom, u sredini gestacije: 1 - pupak, 2 - amnion, 3 - alantois, 4. žumanjčana kesa, 5 - rubni krvni podliv, 6 - majčin dio posteljice (endometrij)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 4. 2014. Pristupljeno 22. 2. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Borovac I., Ur. (2012): Čovjek - velika ilustrirana enciklopedija. Mozaik knjiga, ISBN 978-953-196-999-4.
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]