[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Aladár Gerevich

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aladár Gerevich
Gerevich 1960.
Lične informacije
Rođenje (1910-03-16) 16. mart 1910.
Jászberény, Kraljevina Ugarska, Austro-Ugarska
Smrt14. maj 1991(1991-05-14) (81 godina)
Budimpešta, Mađarska
Visina177 cm
Težina78 kg
Sport
Država Mađarska
SportMačevanje
DisciplinaSablja, floret
KlubMagyar AC
MTK
VM Egyetértés
Glavni trenerAladár Gerevich st. (1924–1927)
Italo Santelli (1927–1944)
Lajos Csiszár (1946–1947)
János Szűts (1947–1960)
Penzionisan(a)1960.

Aladár Gerevich bio je mađarski mačevalac, koga smatraju "najvećim olimpijskim mačevaocem svih vremena".[1] Specijalnost mu je bila borba sabljom.

Jedini je sportist, u bilo kojem sportu, koji je pobijedio na šest Olimpijskih igara zaredom i jedini koji je u istoj disciplini – ekipnoj borbi sabljom – pobijedio na Igrama šest puta u nizu. Osvojio je sveukupno sedam zlatnih, jednu srebrnu i dvije bronzane olimpijske medalje. Njegov, vjerovatno nedostižni, niz bio bi sigurno još impresivniji da mu karijeru nije prekinuo Drugi svjetski rat, zbog čega mu je propala prilika da osvaja medalje na neodržanim Igrama 1940. i 1944.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Prvi put pojavio se na Olimpijskim igrama 1932. u Los Angelesu. Bile su mu tek 22 godine. Tada proslavlja svoju prvu pobjedu – ekipno zlato za Mađarsku, u borbi sabljom.

Na Igrama 1936. u Berlinu osvaja ekipno zlato za Mađarsku, zabilježivši 17 pobjeda i dva poraza. Potom osvaja bronzanu medalju u pojedinačnoj konkurenciji, sve u borbi sabljom. U ekipnom floretu Mađari s Gerevichem zauzimaju (tek) sedmo mjesto.

Poslije rata se vraća i na Igrama 1948. u Londonu pokazuje da je jači nego ikad. Ne samo da ponovo osvaja ekipno zlato u sablji nego u istoj disciplini osvaja svoje prvo (i jedino) pojedinačno zlato, i to s 19 pobjeda i jednim porazom. U ekipnom floretu s Mađarskom zauzima peto mjesto.

Na Igrama 1952. u Helsinkiju osvaja puni komplet medalja: bronzu u ekipnom floretu, zlato u ekipnoj borbi sabljom i srebro u pojedinačnoj sablji.

Na Igrama u Melbourneu, za Mađare teške i tragične, 1956. godine, zauzima (samo) peto mjesto u individualnoj sablji, ali ponovo pomaže svojoj reprezentaciji da u ekipnoj borbi, u istoj disciplini, osvoji zlato.

Posljednji olimpijski nastup, na Igrama 1960. u Rimu, ovaj vrsni sportist, sada već 50-godišnjak, zaključuje ponovo zlatnom medaljom u ekipnoj sablji.

Njegova supruga Erna Bogen, njegov sin Pál i punac Albert Bogen također su osvajali medalje na Olimpijskim igrama.

Olimpijski uspjesi

[uredi | uredi izvor]
  • 1932: 1 zlato (sablja, ekipno)
  • 1936: 1 zlato (sablja, ekipno), 1 bronzana (sablja pojedinačno)
  • 1948: 2 zlata (sablja pojedinačno i sablja ekipno)
  • 1952: 1 zlato (sablja ekipno), 1 srebro (sablja pojedinačno) i 1 bronza (floret ekipno)
  • 1956: 1 zlato (sablja ekipno)
  • 1960: 1 zlato (sablja ekipno)

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Legendary Olympians" (jezik: engleski). CNN. 19. 8. 2008. Arhivirano s originala, 25. 4. 2010. Pristupljeno 3. 5. 2010.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]