[go: up one dir, main page]

0% found this document useful (0 votes)
157 views1 page

Lament Nad Beogradom

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1/ 1

TI, PROLOST, i moj svet, mladost, ljubav, gondole, i, na nebu, Mljetci, priviate mi se jo, kao san, talas, lepi

cvet, u drutvu maski, koje je po mene dolo. Samo, to nisam ja, ni Venecija to se plavi, nego neke ruevine, aveti, i steci, to ostaju za nama na zemlji, i u travi. Pa kau: "Tu lei paa! - Prosjak! - Pas!" A viu i francusko "tout passe". I nae "prolo".

LIBUA i moj put, i svet, kule u vazduhu i na morskoj peni, priviaju mi se jo, dok mi iak drhe ko prut i prenosim i zemlju, u sne, u sne, u sne. Samo, to vie nisu, ni ene, ni ljudi ivi, nego neke nemone, slabe, i setne, seni, to mi kau da nisu zveri, da nisu krivi, da im ivot ba nita nije dao, pa apu "no, no, no" i nae "ne, ne".

You might also like