[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Veljko Kadijević

Izvor: Wikipedija
Veljko Kadijević
Biografski podatci
Datum rođenja 21. novembar 1925.
Mjesto rođenja Kraljevina Jugoslavija Glavina Donja, Kraljevina SHS
Datum smrti 2. 11. 2014. (88 godina)
Mjesto smrti Rusija Moskva, Rusija
Nacionalnost Jugoslaven [1]
Knjige Moje viđenje raspada
Kontraudar
Vojna karijera
Godine u službi 1943. – 1945. (NOVJ)
1945. – 1992. (JNA)
Čin General armije
Ratovi Drugi svjetski rat u Jugoslaviji
Rat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Vojska NOV i PO Jugoslavije
Jugoslavenska narodna armija
Rod vojske Kopnena vojska JNA
Zapovijedao 9. načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije

Veljko Kadijević (Glavina Donja, Imotski, 21. 11. 1925Moskva, 2. 11. 2014), general-armije Jugoslavenske narodne armije i savezni ministar obrane SFRJ od 1988 do 1992 godine.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Podrijetlo i Drugi svjetski rat

[uredi | uredi kod]

General-armije Veljko Kadijević je rođen 21. 11. 1925 u Glavini Donjoj, kod Imotskoga, od majke Janje rođene Patrlj,[2] hrvatskoga podrijetla i oca Dušana,[2][3] srpskoga podrijetla. General Kadijević se oduvijek izjašnjavao kao Jugoslaven. Njegov otac Dušan je bio sudionikom Španjolskoga građanskog rata, te je poginuo u Španjolskoj 1936 godine. 1943 godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, pristupio je partizanima i postao članom Saveza komunista Jugoslavije. Tijekom rata je prvo bio omladinski rukovoditelj u Imotskome, a kasnije član Politodjela (političkog odjeljenja) Devetnaeste sjevernodalmatinske divizije, a potom 26. dalmatinske divizije. Kasnije je bio pomoćnik političkog komesara Prve dalmatinske udarne brigade i pomoćnik političkog komesara 26. dalmatinske divizije.

Jugoslavenska narodna armija

[uredi | uredi kod]

Po završetku rata general Kadijević je nastavio profesionalnu službu u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, u kojoj je obnašao dužnost političkog komesara divizije, nastavnika u Višoj vojnoj akademiji JNA, komandanta divizije, načelnika štaba korpusa, pomoćnika komandanta armije i dr. Završio je Višu vojnu akademiju JNA i Ratnu školu JNA. Godine 1963 je završio Koledž za zapovjednike i generale Američke vojske (engl. US Army Command and General Staff College). Bio je savezni sekretar za narodnu obranu od 15. 5. 1988 do 8. 1. 1992 godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.

Dana 12. 3. 1991 godine, kao savezni ministar obrane SFR Jugoslavije, general Kadijević je nazočio sjednici Predsjedništva SFRJ na kojoj su još bili: general Blagoje Adžić, Bogić Bogićević (član predsjedništva iz SR Bosne i Hercegovine), admiral Stane Brovet, Nenad Bućin (član predsjedništva iz SR Crne Gore), Borisav Jović (član predsjedništva iz SR Srbije), Jugoslav Kostić (član predsjedništva iz AP Vojvodine), Stjepan Mesić (član predsjedništva iz SR Hrvatske), Riza Sapunxhiu (član predsjedništva iz AP Kosova) i Vasil Tupurkovski (član predsjedništva iz SR Makedonije). Na toj je sjednici general Kadijević izjavio da se izazivanjem građanskoga rata stvaraju uvjeti za vanjsku intervenciju i definitivnu uspostavu marionetskih režima na prostoru SFR Jugoslavije, te da surova realnost sučeljava Oružanih snaga SFRJ s istim protivnikom kao i 1941. godine. Napomenuo je da je strani faktor već uvelike tu, najavljujući i svoju vojnu nazočnost, te da su tu i domaće kvislinške snage, fašističke, ustaške, četničke, belogardijske, balističke i bugarofilske.[4] Na toj sjednici je u ime Oružanih snaga SFRJ i Štaba vrhovne komande iznio je slijedeće prijedloge za rješavanje krize u Jugoslaviji:[4]

1.) Odmah donijeti odluku o uvođenju izvanrednog stanja na cijelom teritoriju SFRJ i suspendirati sve normativne akte koji su u suprotnosti sa ustavom SFRJ i saveznim zakonima.[4]

2.) Donijeti odluku o podizanju borbene spremnosti oružanih snaga, uključujući i mobilizaciju dijela jedinica, do nivoa koji će prema procjeni Štaba vrhovne komande garantirati spriječavanje građanskoga rata. Uspješno suprostavljanje svakom pokušaju strane vojne intervencije i osiguranje uvjeta za miran, demokratski, te na ustavu i zakonima SFRJ, zasnovan rasplet jugoslavenske krize.[4]

3. Hitno dovođenje narušenog sistema obrane zemlje u ustavne okvire. Razoružanje i rasformiranje nelegalnih oružanih sastava u skladu sa naredbom Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja 1991. godine. Potpuno realiziranje stavova i odluka Predsjedništva SFRJ u rukovođenju Teritorijalnom obranom, te stavljanje vojne obaveze u nadležnost oružanih snaga SFRJ.[4]

4. Hitno nastaviti političke razgovore o budućem uređenju SFRJ, a u republikama čija se rukovodstva opredjeljuju za odcjepljenje, organizirati referendum na kome će se svakome narodu pružiti mogučnost za neposredno i slobodno izjašnjavanje, bez ikakvoga diktata i majorizacije.[4]

5. Slijedeći volju naroda iskazanu na referndumu, što prije, a najkasnije u roku od šest mjeseci, donijeti ustav jugoslavenske države, organizirati višestrančke izbore i konstituirati nove organe vlasti. Buduće jugoslavensko društvo izgrađivati kao parlamentarnu demokraciju višestranačkog tipa, bez nametanja bilo kakovih i bilo čijih ideoloških nazora i monopola.[4]

Prijedlozi Štaba vrhovne komande na kraju sjednice nisu bili prihvačeni jednoglasno.[5]

U Republici Hrvatskoj je za generalom Kadijevićem, do njegove smrti, bila raspisana tjeralica zbog sumnje da je počnio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva[6]. Protiv njega su bile podignute tri optužnice: prva je podignuta pred Županijskim sudom u Bjelovaru u novembru 1992, druga pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002, a treća pred Županijskim sudom u Osijeku u maju 2006 godine.

Azil u Rusiji i smrt

[uredi | uredi kod]

General Kadijević je napustio Beograd svega nekoliko sati nakon što je dobio informaciju da će biti pozvan u svojstvu osumnjičenika na ispitivanje pred istražiteljima Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu.[7] Od 2001 živio je u Moskvi, gdje je dobio azil od ruskih vlasti, a 2008 ukazom tadašnjeg predsjednika Dmitrija Medvedeva i državljanstvo. General-armije JNA Veljko Kadijević je umro 2. 11. 2014 godine u Moskvi.[7][8]

Odlikovanja

[uredi | uredi kod]

Djela

[uredi | uredi kod]
  • Moje viđenje raspada, Beograd (1993.)
  • Kontraudar, Moskva (2007.)

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Umro je ratni zločinac Veljko Kadijević, zapovjednik napada na Dubrovnik i Vukovar. dubrovniknet.hr (2. 11. 2014). Preuzeto 2. 11. 2014
  2. 2,0 2,1 Optužnica broj: DO-K-41/99., Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Vukovar, 24. decembar 2002., str. 1. URL: (PDF) http://www.dorh.hr/fgs.axd?id=784 Arhivirano 2013-05-11 na Wayback Machine-u
  3. »Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«, br. 6., petak, 22. januara 1988., str. 185.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 Sjednica Vrhovne komande OS SFRJ (12. narta 1991.) 1/4. YouTube, 20. augusta 2011. (pristupljeno 13. decembra 2013.)
  5. Sjednica Vrhovne komande OS SFRJ (12./14. marta 1991.) 2/4. YouTube, 20. augusta 2011. (pristupljeno 5. decembra 2013.)
  6. Tjeralica MUP-a Hrvatske
  7. 7,0 7,1 Razgovor sa generalom Kadijevićem (Moskva 2007.). YouTube, 30. septembra 2012. (pristupljeno 5. decembra 2013.)
  8. UMRO VELJKO KADIJEVIĆ General JNA koji je 1991. godine vodio napade na Vukovar i Dubrovnik. Jutarnji list (2. 11. 2014). Preuzeto 2. 11. 2014