Josip Bösendorfer
| Dr. Josip Bösendorfer | |
|---|---|
| Rođenje | 30. 1. 1876. Lukač kod Virovitice (Austro-Ugarska) |
| Smrt | 6. 6. 1957. (dob: 81) Osijek (Kraljevina Jugoslavija) |
| Prebivalište | Osijek |
| Ostala imena | Josip Bezendorfer |
| Državljanstvo | jugoslovensko |
| Obrazovanje | studij povijesti i zemljopisa |
| Alma mater | sveučilišta u Zagrebu, Gracu, Beču i Pragu |
| Zanimanje | gimnazijski profesor / upravitelj gimnazije / direktor muzeja / povjesničar |
| Poznat/a po | znanstvenom radu iz povijesti |
| Titula | doktorat iz povijesti |
Dr. Josip Bösendorfer (čitaj: Bezendorfer; Lukač kod Virovitice, 30. I. 1876. - Osijek, 6. VI. 1957), hrvatski povjesničar.
U Osijeku je završio klasičnu gimnaziju 1893. godine. Studij povijesti i zemljopisa započeo je u Zagrebu, no zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave 1895. godine bio je prisiljen nastaviti studij izvan Ugarske, u Grazu, Beču i Pragu.
Doktorirao je 1899.[1] u Zagrebu tezom o Zrinsko-frankopanskoj uroti i 1900. položio profesorski ispit. Kao gimnazijski profesor službovao je u Zagrebu i Osijeku, gdje je od 1917. do 1922. radio kao upravitelj gimnazije te od 1914. kao dugogodišnji gradski zastupnik.
Godine 1941. preuzeo je zbirke osječkog Gradskog muzeja te ih 1946. preselio u nove prostorije u staroj magistratskoj zgradi u Tvrđi te bio njegov direktor do 1949. godine.
Pokrenuo je časopis "Osječki zbornik" (1942).
Proučavao povijest Slavonije i Baranje, osobito ranonovovjekovne te Virovitičke županije i grada Osijeka. Pored radova u Starinama, Građi i Radu JAZU, objavio veći broj članaka i u našim časopisima i dnevnoj štampi koja je izlazila prije Drugog svjetskog rata.
Zbog toga što je 1940. godine objavio knjižicu "Nešto malo o našoj Baranji" po njemu je nazvana belomanastirska ulica koja vodi od Ulice kralja Tomislava do Sunčane ulice (iza "Općine"), koja se prije zvala Ulica Božidara Maslarića. Po njemu je nazvana i jedna od ulica u osječkoj Tvrđi (Gradska četvrt Tvrđa), i to ona koja vodi od Trga Sv. Trojstva na istok do Fakultetske ulice.
- "Povijest tipografije u Osijeku", "Građa", 14
- "Prvi dani u životu županije virovitičke poslije reinkorporacije", "Rad JAZU", 206
- "Kako je došlo do slavonskog urbara 1756?", "Rad JAZU", 240 i 242
- "Istočna granica Tomislavove, Krešimirove i Zvonimirove Hrvatske u savsko-dravskom interamniju", "Rad JAZU", 286
- "Zavjera Petra Šubića-Zrinjskog, bana hrvatskoga (1664-1671), Zagreb, 1898.
- "Kraljevska povelja kojom se Osijek povisuje na step slob. kralj. grada", Osijek, 1909.
- "Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost županija: križevačke, virovitičke, požeške, cistavske baranjske, vukovarske i srijemske, te kr. i slob. grada Osijeka u Srednjem i Novom vijeku", Osijek, 1910.
- "Kako je Osijek postao kr. i slob. grad 1809", "Narodna starina", 1929, 18
- "Franjevci u Osijeku", Osijek, 1932.
- "Počeci umjetnosti u Osijeku", Osijek, 1935.
- "Slavonski spahija i kmet", "Spomenica M. Dolencu", Ljubljana, 1936.
- "Liječništvo i ljekarništvo u Osijeku", Osijek, 1936.
- "Nešto malo o našoj Baranji", Osijek, 1940.
- "Agrarni odnosi u Slavoniji", Zagreb, 1950.
- EJ, EON
- Helena Sablić-Tomić, Goran Rem: "Slavonski tekst hrvatske književnosti", Zagreb, 2003. (str. 467)