Gabija
| Gabija | |
|---|---|
 |
Gabija (također poznata kao Gabieta ili Gabeta) bila je duh vatre u litvanskoj mitologiji.
Bila je žensko božanstvo te zaštitnica doma i porodice: ime joj potječe od gaubti (pokrivati, štititi)[1] ili možda od svete Agate – v. (ru) Гафия.[2] Gabija se spominje samo na popisu litavskih božanstava koji je sastavio kršćanski teolog Jan Łasicki (1534-1602) u svojoj raspravi o idolatriji objavljenoj 1615. godine. No, boginja je do danas prisutna u litavskom folkloru.[2] Gabija je se mogla pojaviti u životinjskom obliku poput mačke, rode ili pijetla[1] ili kao žena obučena u crveno.[3] Litvanci su ju jako poštovali i postupali prema njoj kao sa živim bićem: ljudi su se Gabiji ugađali nudeći joj kruh i sol.[1]Vatra je morala biti postavljena blizu kreveta, a žene su svake večeri pepelom zatrpavale ugljen da ne bi tijekom noći bilo otvorenog plamena.[1] Kao što je Gabija bila zaštitnica kuće, tako je majčina figura u porodici bila zaštitnica vatre.[4] Ponekad se kraj ognjišta ostavljala posuda sa čistom vodom da bi se Gabija mogla umiti.[3] Ako je bila loše volje, Gabija je „išla u šetnju” raspršujući svoj plamen po kući. Velik dio narodnih priča opisuje nesretne situacije koje proizlaze iz lošeg odnosa sa tim duhom, primjerice zato što je neko zgažen, popljuvan ili okaljan.[3]
Matka Gabija je također jedna litvanska boginja odgovorna za zaštitu doma i domaćeg ognjišta. Najvjerojatnije ime ove figure potječe od Gabija.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 (en) Gimbutas, Marija (2001). The Living Goddesses. University of California Press. str. 203. ISBN 978-05-20-22915-0.
- ↑ 2,0 2,1 (en) Bojtár, Endre (1999). Foreword to the Past: A Cultural History of the Baltic People. Central European University Press. str. 298. ISBN 978-96-39-11642-9.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 (en) Trinkūnas, Jonas (1999). Foreword to the Past: A Cultural History of the Baltic People. Tvermė. str. 85-87. ISBN 9986-476-27-5.
- ↑ (en) Johnson, Cait (2003). Earth, Water, Fire, and Air: Essential Ways of Connecting to Spirit. SkyLight Paths Publishing. str. 151. ISBN 978-18-93-36165-2.