[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Ante Cash

Izvor: Wikipedija
Ante Cash
Lični podaci
Ime po rođenjuAnte Andrija Vlašić
Datum rođenja2. 5. 1986. (1986-05-02) (dob: 38)
Muzički rad
Period aktivnosti2005—2018
Mjesto osnivanjaHrvatska Imotski
Žanrrap
hip hop
indie folk
Diskografska kućaAquarius Records
Croatia Records
Morris Studio
Povezani izvođačiZebrax

Ante Cash (Imotski, 2. maja 1986.) je hrvatski hip hop muzičar.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Ante Vlašić je rođen 1986. u Imotskom, grad u kojem je odrastao i s kojim je zadržao snažnu vezu. Godine 2005. debitirao je albumom U ime oca i novca[1] sastavljenom od trinaest pjesama sa polemičnim tekstovima o javnome moralu. 2007. godine izlazi njegov drugi album, Gotovinski popust;[2] album se prilično upečatljivo i koherentno osvrće na razne društvene teme, u njemu se nalazi rasprava o hrvatskoj muzičkoj i medijskoj sceni („Moja Cikla”), prikazuju se neki prizori iz svakodnevnog života („Neću Više”) ili se pokreće oštra političko-društvena polemika („J'accuse”, „Ovdje”).

Glup mi je tekst, znam, narode sori
Al moram se potrudit da pobjedim na Dori
Pa zovem Novkovića, kažem imam hit
On me pošalje Bregi i Brega složi bit

Godine 2009. osnovao je grupu Zebrax s kojom je započeo putovanje koje miješa hip-hop, rock i druge muzičke žanrove kako bi se uhvatio u koštac sa nizom filozofskih i duhovnih tematika u tekstovima. Godine 2012. grupa je objavila album „Nemamo vremena za žurbu”. Na tom albumu zabilježena je suradnja s Edom Maajkom u pjesmi „Đe si buraz”,[3] te pjesma „Nema cijene” koja je postala službena himna Hrvatskog olimpijskog odbora.[4] Nakon toga je uslijedila suradnja s Arsenom Dedićem u singlu „Tamo da putujem” koji je duže vremena egzistirao na većini domaćih top ljestvica. Treći album otvorio je predsinglovima „Danke Deutschland”, „Cigla je stigla”, te navijačkom pjesmom „Vatreni Zmajevi”.

Osobitno popularan postao je nakon pjesme „Vatreni Zmajevi” koju je objavio uoči Svjetskog prvenstva u fudbalu u Brazilu 2014., a posvetio nogometnim reprezentacijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[5][6] Nakon što je čuo pjesmu „Vatreni Zmajevi”, bosanskohercegovački fudbaler Edin Džeko je Cashu poklonio kopačke sa svojim potpisom.

Dugim godinama surađuje s grupom Postolar Tripper s kojom 2014. objavljuje singl „Milena” koji je doživio uspjeh u javnosti. Ususret 2010-ima Ante Cash mijenja smjer, kako stilski tako i tematski. Njegova lirika je se usmjerila na pozitivnija raspoloženja, a autor je se postupno vratio duhovnim promišljanjima i katoličkoj vjeri.

Od 2018. napustio je muzičku scenu kako bi se posvetio porodičnom životu i građevini.[7]

Diskografija

[uredi | uredi kod]

Albumi

[uredi | uredi kod]
  • U ime oca i Novca, 2005.‎[8]
  • Gotovinski popust, 2007.‎[8]
  • Zloćko, a Ne Zločinac, 2015.[8]

U Zebraxima

[uredi | uredi kod]
  • Nemamo vremena za žurbu, 2012.

Singl

[uredi | uredi kod]
  • Prebrzi i prežestoki singl, 2005.‎[8]
  • Moja cikla, 2007.
  • Nema cijene, 2008.[8]
  • Pravac Peking, 2008.[8]
  • Vatreni Zmajevi, 2014.
  • Milena, 2015.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Ante Cash, U ime oca i novca Arhivirano 2014-12-10 na Wayback Machine-u (Aquarius records, pristupljeno 5. decembra 2014.)
  2. Ante Cash, Gotovinski popust Arhivirano 2014-12-10 na Wayback Machine-u (Aquarius records, pristupljeno 5. decembra 2014.)
  3. Teško da bih postao reper da nije bilo Ede Maajke (Klix.ba, objavljeno 18. travnja 2014., pristupljeno 5. prosinca 2014.
  4. Ante Cash napisao navijačku himnu "Vatreni Zmajevi" Arhivirano 2014-12-08 na Wayback Machine-u (CMC, pristupljeno 5. 12. 2014)
  5. Hrvatski reper Ante Vlašić, poznatiji kao Ante Cash snimio je navijačku pjesmu 'Vatreni Zmajevi' (gol.dnevnik.hr, objavljeno 19. travnja 2014., pristupljeno 5. prosinca 2014.)
  6. Edin Džeko autoru navijačkog hita poklonio svoje kopačke: Hvala legendo, nosit ću ih po kući! Članak na portalu sport24.ba. Arhivirano iz originala na datum 2017-02-02. Pristupljeno 2017-01-29. 
  7. RTL Exkluziv - Ante Cash o građevini. 2021.
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 Diskografija Ante Vlašić