Tantra
Tantra (sanskrit: तन्त्र, "razboj, osnova"; figurativno kao "načelo, sistem, doktrina, teorija", od korijena tan "razvijati, širiti", i sufiksa tra "instrument") je izraz kojim učenjaci opisuju stil religijskih rituala i meditacije koji je nastao u srednjovjekovnoj južnoj Aziji prije 5. vijeka,[1] i koji je, u većoj ili manjoj mjeri, uticao na sve kasnije oblike azijskih religija. Strogo gledajući, izraz "tantra" koriste isključivo učenjaci, ali se to opravdava time da se sveti spisi koji je opisuju nazivaju "tantrae", bez obzira kakvoj religiji pripadali.
Historijski značaj tantričke metode jest da je ona uticala na sve veće azijske religije koje su postojale u ranom srednjem vijeku (cca. 500 - 1200): šaivizam, budizam, vaišnavizam i džainizam su svi razvili bogati korpus tantričkih praksi i uz njih vezanih doktrina. Prema nekim navodima čak je i islam u Indiji bio pod uticajem tantre.[2] Tantričke ideje i običaji su se proširili daleko izvan Indije, u područja kao što su Tibet, Nepal, Kina, Japan, Kambodža, Vijetnam i Indonezija.[3] [4] Danas najsnažniji tantrički uticaj pokazuju tibetanski budizam i razni oblici hinduizma , kao i međunarodni pokret asane kao i oblici alternativne duhovnosti u suvremenom zapadnom svijetu vezani uz New Age pokrete.
Izvori
- ↑ Einoo, Shingo (ed.) (2009). Genesis and Development of Tantrism. University of Tokyo. str. 45.
- ↑ Hatley, Shaman (2007). „Mapping the Esoteric Body in the Islamic Yoga of Bengal”. History of Religions 46.
- ↑ Einoo, Shingo (ed.) (2009). Genesis and Development of Tantrism. str. 117.
- ↑ Sanderson, Alexis (2004). „The Śaiva Religion Among the Khmers”.