Wieliczka
Wieliczka je grad u južnoj Poljskoj pokrajini Malopoljsko vojvodstvo), u širem gradskom području grada Krakova. Mjesto je najslavnije po Rudniku soli Wieliczka koji je 1978. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Wieliczka
| |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Koordinate: 49°59′N 20°04′E / 49.983°N 20.067°E | |||
| Država | Poljska | ||
| Vojvodstvo | Malopoljsko vojvodstvo | ||
| Povjat | Wieliczka | ||
| Općina | Wieliczka | ||
| Status grada | 1290. | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Artur Kozioł | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 13.41 km² | ||
| Stanovništvo (2007.) | |||
| - Grad | 19.244 | ||
| - Gustoća | 1433.5/km² | ||
| Poštanski broj | 32-020 | ||
| Pozivni broj | (+48) 12 | ||
| Registarska oznaka | KWI | ||
| Službene stranice http://www.wieliczka.gmina.pl | |||
Povijest
urediGrad je u rimsko doba bio poznat kao Magnum Sal ("Velika sol"), na poljskom Wielika Sol, kako se prvi put spominje u izvješću papinskog legata Gillesa iz oko 1124. godine. Grad je službeno osnovao poljski vojvoda, i kasniji kralj, Premislav II. Poljski 1290. godine kao naselje rudara uz slavni rudnik soli koji je jedan od najstarijih u svijetu; radio od prapovijesti do 2007. godine. Grad je bio dio Krakovskog vojvodstva od 1975. do 1998. godine kada je ujedinjeno Malopoljsko vojvodstvo.
Znamenitosti
uredi| Rudnik soli Wieliczka | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Poljska | |
| Registriran: | 1978. (2. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iv |
| Ugroženost: | 1989.-1998. |
| Referenca: | UNESCO |
Rudnik soli Wieliczka je kontinuirano proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine kao jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj (najstariji je Rudnik soli Bochnia, 20 km od Wieliczke), te se vjeruje da je tada bila 14. najstarija tvrtka koja je još uvijek djelovala na svijetu. Rudnik od devet katova doseže dubinu od 327 metara i dug je preko 300 km. Turistička cesta je duga 3.5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika. Najznamenitije su brojne skulpture, te cjelovita Crkva sv. Kinge (najveća podzemna crkva na svijetu), koje su rudari isklesali iz žive kamene soli. Oko 2 milijuna posjetitelja posjeti ovaj rudnik svake godine. Posjetitelji se moraju spustiti niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero, a na dubini od 135 metara nalazi se dizalo koje ih vraća na površinu. Skulpture na prvoj razini prikazuju legendu o osnutku rudnika[1] Ispod 200 metara nalazi se sanatorij, liječilište s konstantnom temperaturom i vlažnošću.
U rudniku se nalazi i muzej rudarstva s najvećom kolekcijom originalnih alatki i rudarske opreme koja ilustrira razvoj rudarske tehnologije od srednjeg vijeka do modernog doba.
-
Ulaz s kranom -
Stari rudarski hodnik -
Patuljci od soli -
Luster od soli
Gradovi prijatelji
urediWieliczka ima ugovore o partnerstvu s gradovima:
Panorame
uredi
Izvori
uredi- ↑ Navodno je poljska princeza, Sveta Kinga, tu dala iskopati bunar kako bi napojila svoju žednu svojtu na putu prema Mađarskoj gdje se trebala udati za kralja Belu. Otkopavši rupu otkrili su kamen koji je svjetlucao od soli. Nehotice je tada princeza ispustila u bunar prsten kojim se bila obećala. Druga legenda spominje patuljke koji su pomagali rudarima i čuvali ih od poplava i klizišta; što objačnjava brojne skulpture patuljaka od soli.
- Jerzy Grzesiowski, Wieliczka: kopalnia, muzeum, zamek (Wieliczka: rudnik, muzej, dvorac), 2. prošireno izd., Varšava, Sport i Turystyka, 1987., ISBN 83-217-2637-2.
Vanjske veze
uredi- Wieliczka vodič Arhivirano 2009-07-15 na Wayback Machine-u (en)
- Wieliczka na interaktivnoj karti Krakova Arhivirano 2012-02-20 na Wayback Machine-u (pl)
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Wieliczka |