Marija Kohn
Marija Kohn (Lopud, 7. 8. 1934 - Zagreb, 16. 7. 2018), najnagrađivanija hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.[1][2]
| Marija Kohn | |||
|---|---|---|---|
| glumica | |||
| Biografske informacije | |||
| Rođenje | 7. 8. 1934. Lopud, Kraljevina Jugoslavija | ||
| Smrt | 16. 7. 2018. (dob: 83) | ||
| Profesionalne informacije | |||
| Zanimanje | glumica | ||
| Znamenite uloge | |||
| |||
Biografija
urediMarija Kohn rođena je u Lopudu 7. 8. 1934. u obitelji židovskog podrijetla.[3][4]
Marijin otac Antun Kohn (iz bogate dubrovačke obitelji) bio je kapetan duge plovidbe, a majka Franka Perinić-Kohn bila je podrijetlom s Lopuda. Otac joj je nestao 1938. godine prije rođenja sina, Marijinog brata. Obitelj je mislila da su ga regrutirali u ratu, smatrali su ga nestalim, no Marija je jedina vjerovala da je živ. Dvadeset godina poslije, kada je došla u Zagreb na studij, uspjela ga je pronaći uz puno muke i truda preko jedne gospođe iz Argentine. Živio je u Buenos Airesu sa suprugom podrijetlom s Korčule, koja mu je rodila tri kćeri.
Mariju je odgojila baka nakon što joj je majka umrla od tuberkuloze 1945. godine. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu unatoč želji djeda i baka (s očeve strane) da studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultet u Zagrebu. U Zagrebu je stanovala u malim sobama, nije mogla birati filmove u kojima će glumiti te je glumila gdje joj je bilo naređeno. Marijina prezaposlenost utjecala je i na njezin brak, koji zbog toga nije uspio.
Zahvaljujući trudu profesora Svena Laste u kratko se vrijeme pretvorila u izvrsnu glumicu. Sva vrata otvorila su joj se 1957. godine, kad je u filmu Svoga tela gospodar odglumila šepavu Rožu. Uloga joj je donijela Zlatnu arenu, popularnost i slavu. Obilježila ju je i uloga mucave Erminije u predstavi iz 1974. Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka.[5][6] U kazalištu je najviše naučila od redatelja Branka Gavelle.[4] Najnagrađivanija je hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija.[1][2] Marija je 1999. godine, nakon 40 godina rada, otišla u mirovinu. Unatoč mirovini, Marija se nije oprostila od glume. Kako sama tvrdi, "radi dok ju zdravlje služi". Uloge u humorističkim serijama došle su joj kao mali preporod u životu.[5][6]
Filmografija
urediTelevizijske uloge
uredi- Larin izbor kao Anđela Zlatar (2011.-2013.)
- Ah, taj Ivo! kao Marija (2012.)
- Stipe u gostima kao Ivka (2011.)
- Najbolje godine kao baba Mara (2011.)
- Periferija city kao Baba (2010.)
- Luda kuća kao Ruža Bedeković (2007.; 2009.-2010.)
- Bibin svijet kao starica u hotelu (2007.)
- Cimmer fraj kao baba Mare (2006.)
- Bitange i princeze kao baba Manda (2006.)
- Žutokljunac kao susjeda Ingeborg (2005.)
- Kad zvoni? kao gospođa (2005.)
- Tuđinac (1990.)
- Inspektor Vinko kao Eliza Čavlek (1985.)
- Nepokoreni grad (1982.)
- U registraturi (1974.)
- Kroz šibe (1967.)
- Građanin Dahlke (1962.)
Filmske uloge
uredi- Neke druge priče kao gospođa na parku (2010.)
- Laundry kao Emilija (2010.)
- Pola ure za baku kao baka (2010.)
- Neke druge priče kao gospođa na parku (2010.)
- Na putu kao baka (2010.)
- Vjerujem u anđele kao Petra (2009.)
- Zagrebačke priče (2009.)
- Reciklus kao udovica (2008.)
- Nije kraj kao baka (2008.)
- Krupni otpad kao starica (2008.)
- Crveno i crno kao Feliksova baka (2006.)
- Ajde, dan... prođi... kao baka (2006.)
- Snivaj, zlato moje kao Neda Glažar (2005.)
- Duga mračna noć kao Marijana (2004.)
- Svjedoci kao starica (2003.)
- Prezimiti u Riju kao bakica (2002.)
- Reci Saša što je? (2002.)
- Blagajnica hoće ići na more kao starica kradljivica (2000.)
- Bogorodica (1999.)
- Kuća duhova (1998.)
- Božić u Beču kao teta Ana (1997.)
- Zlatne godine kao Sunčanina majka (1992.)
- Luka (1992.)
- Karneval, anđeo i prah (1990.)
- Intrigue kao sopran (1988.)
- Marjuča ili smrt kao VInka (1987.)
- Ambasador kao Štefica (1992.)
- Servantes iz Malog Mista (1982.)
- Nesretan slučaj (1981.)
- Kraljevo (1981.)
- Groznica kao majka (1979.)
- Ljubica (1978.)
- Slučaj Filipa Franjića (1978.)
- Bravo maestro kao čistačica (1978.)
- Okupacija u 26 slika kao Luce (1978.)
- Vučari Donje i Gornje Polače (1978.)
- Pred odlazak (1978.)
- Slučaj maturanta Wagnera (1976.)
- Kuća kao Sekina majka (1975.)
- Kužiš stari moj (1973.)
- Tvrdica (1967.)
- Tonkina jedina ljubav (1965.)
- Doći i ostati kao Đorđeva žena (1965.)
- Ratna noć u muzeju Prado (1965.)
- Sestra (1960.)
- Rat (1960.)
- Ulica bez izlaza (1960.)
- Piko kao tetka (1959.)
- Tri Ane kao Ana #2 (1959.)
- Noći i jutra kao Vera (1959.)
- H-8 kao gospođa Jakupec (1958.)
- Svoga tela gospodar kao Roža (1957.)
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 Danijela Ana Morić (4. 2. 2014). Marija Kohn: U prevelikim cipelama prošla na akademiji. 24 sata. Arhivirano iz originala na 21. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
- ↑ 2,0 2,1 Marija Kohn prvi put u Cavtatu. Dubrovački vjesnik (15. 9. 2010). Arhivirano iz originala na 21. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
- ↑ (en) Lea Siljak (2003). Preserving Jewish memory - Bringing history to life: Elvira Kohn. Centropa. Arhivirano iz originala na 18. 2. 2014. Preuzeto 19. 2. 2014
- ↑ 4,0 4,1 Andrija Tunjić (4. 10. 2012). Gluma ima dušu. Matica hrvatska. Arhivirano iz originala na 18. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014 „Možda taj osjećaj za religioznost ima veze s mojim židovstvom. Kohnovi su, ja sam istražila to prezime, svećenici; Kohnovi, Coenovi, Kohenovi… To su prvi svećenici, prvi rabini, svi su bili, što bi se reklo, duhovno vudreni. Prema nama, iako su znali da smo Židovi, ljudi se nikada, pa ni u Drugom svjetskom ratu, nisu odnosili loše.”
- ↑ 5,0 5,1 Ivana Čulić (27. 11. 2011). Marija Kohn: Ocu koji nas je napustio nikad nisam oprostila. Večernji list. Arhivirano iz originala na 21. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
- ↑ 6,0 6,1 Dobroslav Silobrčić (30. 4. 2012). Krleža me nije volio. Mislio je da je Bog. Vikao je: ‘Tko ste vi da mijenjate red riječi u mojoj rečenici?!’. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 27. 8. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
Vanjske poveznice
uredi- Marija Kohn na sajtu IMDb