Hrvatske obrambene snage
Ne treba izjednačavati sa Hrvatske oružane snage.
Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
Hrvatske obrambene snage, poznate i po skraćenici HOS, je naziv za paravojne formacije radikalnih hrvatskih nacionalista koje su djelovale u Hrvatsku i BiH na početku jugoslavenskih ratova. Predstavljale su oružano krilo radikalno desne Hrvatske stranke prava, mada su među njenim pripadnicima, koji su se kolokvijalno zvali hosovci, bile i osobe izvan te stranke. HOS se svojim imenom, ikonografijom i ratnim ciljevima naslanjao na režim Nezavisne Države Hrvatske i eksplicitno je kao svoj cilj navodio nastojanje da se nakon raspada Jugoslavije uspostavi velikohrvatska država koja je osim Hrvatske i BiH trebala obuhvatiti i dijelove današnje Srbije (Sandžak, Srijem i Bačka) te Crne Gore (Boka Kotorska). Formalno su osnovane 25. lipnja 1991. godine, odmah po proglašenju nezavisnosti Hrvatske te su odmah sudjelovale u ratu u Hrvatskoj gdje su se, usprkos relativno malog broja ljudstva i slabe opreme, istakle izuzetnom hrabrošću te stekli reputaciju dobrih boraca. HOS je za vrijeme najveće eskalacije sukoba, pak, bio predmetom optužbi i špekulacija da nastoji svoriti paralelnu vlast, odnosno svrgnuti vladu Franje Tuđmana koga su njegovi čelnici optuživali za diktatorske tendencije i "izdajničku" popustljivost prema JNA i srpskim paravojnih formacijama. Te su se napetosti odrazile kroz niz incidenata, od kojih je najpoznatiji onaj u kome je 21. rujna 1991. godine u policijskoj zasjedi u Zagrebu smrtno stradao načelnik HOS-ovog stožera Ante Paradžik, a svoj vrhunac su imale nedugo nakon završetka bitke za Vukovar kada je čelništvo HSP bilo uhićeno i optuženo za izdaju. HOS-ove formacije su nakon toga do proljeća 1992. integrirane u redovne formacije Hrvatske vojske.
HOS je imao važnu ulogu i u počecima rata u BiH, gdje je vodstvo HSP nastojalo tamošnje muslimansko (bošnjačko) stanovništvo pridobiti planovima da se Velika Hrvatska stvori kao federacija u kojoj bi BiH trebala biti njen muslimanski, a Hrvatska katolički dio. Brojni Muslimani/Bošnjaci, prije svega u krajevima gdje su činili manjinu ili gdje nije bilo muslimanskih/bošnjačkih paravojnih formacija kao što su Zelene beretke ili Patriotska liga, je pristupilo redovima HOS-a. Te jedinice, kojima je zapovijedao Blaž Kraljević, imale su značajniju ulogu u prvim mjesecima sukoba, a najveće proboje ostvarile su u ljeto 1992. godine u Hercegovini. Vodstvo HOS-a je, međutim, vrlo brzo došlo u sukob sa vodećom hrvatskom strankom HDZ i vodstvom samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, jer su njeni pripadnici odbijali pristupiti Hrvatskom vijeću obrane. Umjesto toga je Kraljević legitimnom smatrao muslimansku vladu u Sarajevu na čelu sa Alijom Izetbegovićem, a od koga je dobio i čin generala te formalno HOS stavio pod zapovjedništvo Armije RBiH. Sukob između HOS-a i HVO-a je svoju kulminaciju dobio 9. kolovoza 1992. godine kada je Kraljević, u nikad službeno razjašnjenim okolnostima ubijen. Nakon toga se HOS počeo raspadati, a što je dovršeno 1993. eskalacijom hrvatsko-bošnjačkog sukoba.
U Hrvatskoj, gdje je proces protiv vodstva HSP, kome se sudilo zbog osnivanja HOS kao "ilegalne paravojne formacije" završen oslobađajućom presudom, su HOS-ovci po svojim pravima postali izjednačeni hrvatskim braniteljima, odnosno pripadnicima regularnih vojnih i paravojnih formacija Republike Hrvatske. Danas su hosovci često na meti kritika zbog korištenja i oslanjanja na ustašku simboliku i fašističku ideologiju.
