Furlanski jezik
Furlanski jezik (furlanski: marilenghe, talijanski: friulano; ISO 639-3: [2]) ili friulski, jedan je od retoromanskih jezika.
Furlanski jezik | |
---|---|
Furlan | |
Države | Italija |
Regije | Evropa |
Broj govornika | 794,000[1] |
Jezična porodica | Indoevropski jezici
|
Pismo | Latinica |
Službeni status | |
Službeni | autonomna regija Furlanija-Julijska krajina |
Regulator | Osservatori Regjonâl de Lenghe e de Culture Furlanis |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-2 | fur |
ISO 639-3 | fur |
Furlanskim govori oko 794.000 [1] Furlana u talijanskim provincijama Udine, Pordenone, Gorica i Trst u autonomnoj regiji Furlanija-Julijska krajina, na furlanskom jeziku Friûl-Vignesie Julie.
Zbog siromaštva koje je vladalo do 1960-tih godina, mnogi su se Furlani iseljavali u druge zemlje, posebno u Francusku, Belgiju i Švicarsku, i prekomorske zemlje;Australiju, Kanadu, Argentinu, Brazil, Ameriku i Južnoafričku Republiku. Furlanski jezik ima četiri dijalekta:
- centralni karakterističan je po tome što mu ženske imenice završavaju na - e. Govori se oko Udina do Palmanove na istok.
- concordiese ili zapadni karakterističan je po tome što mu ženske imenice završavaju na - a. Govori se oko Portogruara, zove se "concordiese" zbog rimskog grada Concordia Sagittaria.
- istočni ili Gorički karakterističan je po tome što mu ženske imenice završavaju na - a, i što se dugi vokali izgovaraju kao kratki.
- carnico karakterističan je po tome što mu ženske imenice završavaju na - o, ima puno diftonga i najarhaičniji je od svih furlanskih dijalekata.
Furlanski jezik u području oko Gorice govore i Slovenci kao drugi ili treći jezik. Većina Furlana zna i govori standardni talijanski.
Furlanski i slovenski
urediZbog blizine sa Slovencima u furlanski je ušlo dosta slovenskih (slavenskih) riječi kao; colaç (kolač), cudiç (hudič), britule (britva) i cos (koš). Slovenci su pak iz furlanskog prezeli riječi; čebula (crni luk), punca (djevojka), raca (patka), fant (momak)...
Prostranost
urediReference
urediVanjske veze
urediBibliografija
uredi- Paola Benincà, Laura Vanelli, Linguistica friulana, Unipress, Padova, 2005.
- Franc Fari (cur.), Manuâl di lenghistiche furlane, Forum, Udine, 2005.
- Giuseppe Francescato, Dialettologia friulana, Società Filologica Friulana, Udine, 1966.
- Giovanni Frau, I dialetti del Friuli, Società Filologica Friulana, Udine, 1984.
- Sabine Heinemann, Studi di linguistica friulana, Società Filologica Friulana, Udine, 2007.
- Carla Marcato, Friuli-Venezia Giulia, Laterza, Roma - Bari, 2001.
- Georg Pagitz: Friaulisch Wort für Wort, Bielefeld, Reise Know-How, 2007.
- Piera Rizzolati, Elementi di linguistica friulana, Società Filologica Friulana, Udine, 1981.
- Paolo Roseano, La pronuncia del friulano standard: proposte, problemi, prospettive, Ce Fastu?, LXXXVI (2010), n. 1, p. 7-34.
- Federico Vicario (cur.), Lezioni di lingua e cultura friulana, Società Filologica Friulana, Udine, 2005.
- Federico Vicario, Lezioni di linguistica friulana, Forum, Udine, 2005.