Pokroviteljstvo
Pokrovitelj (anglicizam sponzor, od "to sponsor") je osoba (fizička ili pravna) ili tvrtka koji daje financijsku potporu za pokrivanje troškova akcije, aktivnosti ili primjerice doniranjem nagrade u reklamne svrhe.
Može biti na području politike, društvenih aktivnosti, znanosti, kulture ili športa. Može biti i pružanje pomoći primjerice pri oglašavanju.
Aktivnost pokrovitelja je pokroviteljstvo.
Prema austrijskom profesoru A. Hermanns sponzorstvo je uzajamni posao između dva partnera, davatelja i primatelja sponzorstva, gdje se usluga i protuusluga unaprijed konkretno definira. Za one koje zanima malo opširnija definicija, profesor marketinga s Univerziteta u Baselu, Manfred Bruhn sponzorstvo je definirao na sljedeći način: "Sponzorstvo je planiranje, organizacija, provedba i kontroliranje aktivnosti uz davanje na raspolaganje novca, stvari ili usluge/a od strane poduzeća za unapređenje osobe/a, organizacije iz sporta, kulture ili socijalnog područja, s ciljem poboljšanja vanjske i interne korporativne komunikacije poduzeća."
U praksi se sponzorstvo često zamijeni s pojmom donacija, što s poreznog aspekta može biti kažnjivo. Sponzorstva mogu biti na području politike, društvenih aktivnosti, znanosti, kulture ili športa.
Od prvih je sponzorskih aktivnosti prošlo više od 100 godina, no za shvaćanje pojma sponzorstva i njegova prilagođavanja zahtjevima marketinga, dovoljno je osvrnuti se na zadnjih 40 godina, pa da se shvate motivi koji su kroz zadnja desetljeća potakli i vodili poduzeća da se uključe u sponzorstvo. Prema Kim Skildum Ried, međunarodno priznatom stručnjaku na području sponzorstva, postoje četiri generacije sponzorstva:
Prva generacija sponzorstava se odnosi na 70-e i početak 80-ih godina. Tu generaciju predstavlja dobra volja izvršnih direktora koji su odlučivali na kojim će se manifestacijama objavljivati logotip tvrtke ili branda s dugoročnim ciljem podizanja prepoznatljivosti.
Drugu generaciju sponzorstava, koja se odnosi na sredinu 80-ih i početak 90-ih godina, karakterizirale su odluke koje su temeljile na mogućnostima direktnog povećanja prodaje.
Treća generacija je jako napredovala jer je primjenjivala kombinaciju "benefita" prve i druge generacije te je razmišljala o povezivanju sponzoriranog (manifestacije, kluba, individualnog sportaša) sa zaštitnim znakom tvrtke.
- Navedene tri generacije imale su tzv. win-win situaciju. Cilj sponzora bio je da iskoristi potencijale sponzoriranog za upotpunjenje svoje marketinške strategije, a sponzoriranima je cilj bio da svoju sportsku djelatnost obavljaju nesmetano.
Četvrta generacija objedinjuje sve karakteristike prethodnih generacija stavljajući u fokus još jednu dimenziju - sponzorovu ciljnu skupinu. Više nije bitno kako zadovoljiti sponzora i zahtjeve njegovog branda već kako doprijeti do njegove ciljne skupine i koje koristi od sponzorstva ona može imati. Najveće blago kluba, udruge događanja ili sportaša su njihov imidž i emocije koje se uz njihovo spominjanje vežu pa se sponzorstvo koristiti kao kanal za komuniciranje tih doživljaja.
U praksi se susrećemo s mnogim vrstama sponzorstava:
- generalno sponzorstvo
- "title" sponzorstvo
- službeni dobavljači koji u prezentaciji prema javnosti dobivaju karakteristike sponzora