[go: up one dir, main page]
Wikipedija

Pasargada

Pasargada (perz. پاسارگاد, starogrčki Πασαργάδαι), jedan je od glavnih gradova Perzijskog Carstva u doba vladavine iranske dinastije Ahemenida. Korišten je kao administrativno središte i odmorište perzijskih vladara Kira Velikog i Kambiza II., dok Darije I. Veliki krajem 6. stoljeća pr. Kr. premiješta glavni grad u Perzepolis. Pasargada je danas važno arheološko nalazište u Iranu i jedan od sedamnaest UNESCO-ovih spomenika Svjetske baštine u toj zemlji.

Pasargada
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Pasargad
Godina uvrštenja2004.
VrstaKulturno dobro
Mjerilo(i), (ii), (iii) i (iv)
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1106
Koordinate30°12′00″N 53°10′46″E / 30.20000°N 53.17944°E / 30.20000; 53.17944
Pasargada na zemljovidu Irana
Pasargada
Pasargada
class=notpageimage|
Lokacija Pasargada u Iranu

Etimologija

uredi
 
Ahemenidsko Perzijsko Carstvo u doba Kira Velikog, s označenim Perzepolisom i Pasargadom

Prema elamskom klinopisu pronađenom u Perzepolisu, Pasargada je nazivan Batrakataš ili Pâthragâda („Perzijski vrt“) na staroperzijskom jeziku, dok današnje ime vuče korijene iz grčke izvedenice. Smatra se da grčka riječ za raj paradeisos potječe od imena grada Pasargada, koji je bio poznat diljem antičkog svijeta po prelijepim vrtovima.

Lokacija

uredi

Grad Pasargada smješten je nedaleko od današnjeg grada Širaza, odnosno u provinciji Fars u današnjem Iranu.[1] Od Perzepolisa, koji je izgrađen tridesetak godina poslije, udaljen je svega 43 km.

Povijest

uredi

Perzijska plemena

uredi

Područja oko antičkog grada Pasargada vjerojatno su bila naseljena perzijskim plemenima i prije doba Kira Velikog, koji se smatra osnivačem grada. Toj teoriji idu u prilog djela antičkih grčkih pisaca koji spominju Ahemena i njegovo pleme Pasargada,[2] no postoji mogućnost kako je Kir grad nazvao prema svom glavnom plemenu, jednom od 10-15 perzijskih plemena iz te regije. Budući da je područje oko grada plodna i planinama zaštićena dolina (15 km dužine i 3 km širine) kroz koju protječe rijeka, lokacija je imala savršene preduvjete za naseljavanje ljudi.

Glavni grad Perzije

uredi

Grad Pasargada je bio prvi glavni grad Perzijskog Carstva. Osnovao ga je slavni Kir Veliki, osnivač Perzijskog Carstva i dinastije Ahemenida. Povjesničar Strabon tvrdi kako je Kir odabrao tu lokaciju zbog političkih razloga jer je tu pobijedio Medijce (Vidi: Opsada pasargadskog brda i Bitka kod Pasargada), dok se kao odabir lokacije navode i estetski razlozi jer radi se o povišenju doline okruženoj planinama sa svih strana.[1] Gradnja je počela 546. pr. Kr. ili kasnije, i ubrzo je postao centrom carstva koje se protezalo većinom današnjeg azijskog dijela Bliskog istoka; od Male Azije na zapadu do Indije na istoku. Osim kao administrativno središte, Pasargad je služio i kao odmorište perzijskom vladaru pa su u njemu izgrađeni brojni vrtovi, te sofisticiran sustav navodnjavanja pomoću kanata. Grad je kasnije dao nadograditi i Kirov sin Kambiz II. koji je većinu svog života proveo šireći Perzijsko Carstvo u Africi, posebno Egiptu. Pasargad je bio glavni grad sve do dolaska Darija I. Velikog koji je dao sagraditi novi grad koji će se vezivati uz njegovo ime, veličanstveni Perzepolis.[3] Darije je Pasargadu (zajedno s Perzepolisom i Suzom) Kraljevskom cestom povezao s lidijskim gradom Sardom u Maloj Aziji.

Kirova grobnica

uredi
 
Grobnica perzijskog vladara Kira Velikog u Pasargadu

Najvažniji dio kompleksa u gradu Pasargadu svakako je grobnica Kira Velikog. Sastoji se od šest velikih stepenica koje vode do glavne grobnice dimenzija 3.17 za 2.11 metara (omjer 1:1.5), te 2.11 m visine. Krov je izgrađen na dvije vode, a ulaz u grobnicu je nizak i tijesan. Iako postoje sumnje kako se radi o grobnici Kira Velikog, grčki povjesničari tvrde kako je Aleksandar Makedonski vjerovao kako je riječ o grobnici Kira Velikog. Nakon što je opljačkao i uništio Perzepolis, otišao se pokloniti na grob Kiru Velikom u Pasargadu. Navodi se kako je Aleksandar naredio i obnovu grobnice,[1] te je kaznio one koji su je pokušali oštetiti. Povjesničar Arijan u 2. stoljeću nove ere piše kako je Aleksandar naredio Aristobulu, jednom od njegovih zapovjednika, da uđe u grobnicu gdje je ovaj našao zlatni krevet, stol s posuđem za piće, zlatni lijes i ornamente s dragim kamenjem koji su sadržavali zapise o grobnici. Nijedan od tih predmeta nije preživio do današnjeg doba, a o značenju teksta iz grobnice se i danas vode rasprave. Strabon je napisao kako tekst govori:

Prolazniče, ja sam Kir, koji je stvorio Perzijsko Carstvo, i koji je bio kraljem Azije.
Ne zavidi mi na ovom spomeniku.

Drugi oblik istog teksta, zapisan u djelu „Perzija: Besmrtno kraljevstvo“ kaže:

Prolazniče, ja sam Kir, koji je stvorio Perzijsko Carstvo, i koji je bio kraljem Azije.
Ne zavidi mi na ovom komadiću zemlje koji prekriva moje tijelo.

Grobnica Kirovog sina Kambiza II. također je pronađena 2006. godine.[4]

Legende

uredi

Legenda kaže kako je u doba islamskog osvajanja Irana arapska vojska htjela razoriti grobnicu, no kako je tamošnje stanovništvo uvjerilo arapske zapovjednike kako se ne radi o grobnici Kira Velikog, već o grobnici majke kralja Salomona, što je poštedjelo njeno rušenje. Kao rezultat, natpis na grobnici zamijenjen je citatom iz Kurana i grobnica je postala poznata kao Qabr-e Madar-e Sulaiman, odnosno „grobnica Salomonove majke“. Pod tim imenom poznata je i dan danas.

Suvremeno doba

uredi

U današnje vrijeme postoje samo ruševine nekoć veličanstvenog kompleksa u Pasargadu i njegovih vrtova, koje su uništili vrijeme, brojni potresi i osvajačka razaranja Makedonaca, Arapa te posebno Mongola. Zbog izgradnje brane i umjetnog jezera u blizini Pasargada, posljednjih godina zabilježena je prava navala arheološkog istraživanja okolice pasargadskog kompleksa.[5] Godine 2007. najavljena je nova restauracija Kirove grobnice zbog oštećenja donjeg pojasa koje je prouzročilo djelovanje snijega i kiše.[6] Prilikom arheoloških istraživanja tokom zadnjih nekoliko godina, pronađena je i grobnica Kirova brata Kambiza II.,[4] te gotovo 270 metara dug kanal u pasargadskom vrtu.[6] Osim arheološkog značaja, Pasargada danas je i popularno turističko odredište u Iranu.

Tehnologija

uredi
 
Konstruktivne spone (kopče) između kamenih blokova u Pasargadu koje datiraju iz 6. stoljeća pr. n. e. najstarije su u povijesti i predstavljaju veliki napredak u antičkoj građevinskoj tehnologiji
 
Kopija reljefa s Kirom Velikim iz Pasargada u Olimpijskom parku u Sydneyu

Novija istraživanja strukturalne tehnologije u Pasargadu pokazala su kako su perzijski inženjeri sagradili grad koji je mogao izdržati jake potrese, čak do 7. stupnja prema Richterovoj ljestvici.[7] Temelji graditeljskih zdanja u Pasargadu građeni su tehnologijom izolirane baze temelja, koja se danas koristi pri gradnji modernih osjetljivih objekata poput nuklearnih elektrana, zbog zaštite od seizmičkih aktivnosti. Značajan doprinos graditeljstvu predstavlja i uporaba konstruktivnih spona (kopči) između kamenih blokova, koje su izgrađene od metala. Takav konstruktivni sustav zajedno s izoliranom bazom temelja stvorili su preduvjete za gradnju mnogo većih odnosno viših i tankijih konstruktivnih elemenata, koji su svoj vrhunac doživjeli u Perzepolisu gdje su stupovi bili visoki čak 20 metara što ih čini najvišim i u odnosu na visinu najtanjim stupovima antičkog doba, a rasponi stupova od 8.65 m su također veći od bilo kojeg arhitektonskog zdanja tog doba. Značajni doprinos perzijskih inženjera ostvaren je i na području opskrbe vodom tzv. kanatima koje su graditelji usijekli duboko u planine i pomoću njih bi dopremali i čuvali svježu vodu. Zahvaljujući tom vodovodnom sustavu i umijećem kontroliranja tlaka, u pasargadskom vrtu izgrađen je pravocrtni kanal dužine gotovo 1000 m uzduž kojeg su se svakih 15 m nalazile malene fontane.

Umjetnost

uredi

Srce kompleksa u Pasargadu čini tvrđava Tall-i-Takht („Prijestolni brežuljak“) koja se nalazi na povišenju u odnosu na okolinu,[8] te koja gleda na okolne „rajske“ vrtove s južne strane. Tvrđava se sastoji od dva manja dijela; rezidencijalne palače i dvorane za prijem („Apadana“), karakteristične za perzijsku arhitekturu. Apadana ili dvorana za prijem sastoji se od brojnih stupova i ima pristup s jugoistoka, gdje posjetitelj prvo mora proći kroz vrata a potom prijeći most preko rijeke Pulvar.[3] Smještaj i oblikovanje kompleksa indiciraju kako je prema kompleksu u Pasargadu oblikovana i kasnije sagrađena atenska Akropola. Oblikovanje Kirove grobnice pripisuje se utjecajima mezopotamskih ili elamskih zigurata, no komora ima obilježja Urartu grobnica iz ranijih vremenskih perioda.[9] Očito jest da Kirova grobnica ima potpuno iste dimenzije kao i grobnica Alijata II., oca lidijskog kralja Kreza. Unatoč tome što neki odbacuju te podudarnosti, prema Herodotovim zapisima Kir Veliki poštedio je Kreza nakon osvajanja Lidije, te je Krez postao članom perzijskog kraljevskog dvora. Glavni ukras na grobnici je rozeta na zabatu iznad vrata. U kompleksu su pronađeni brojni reljefi koji prikazuju Kira Velikog i razne životinje. Općenito, umjetnost i arhitektura u Pasargadu predstavljaju perzijsko miješanje različitih tradicija koje objedinjuje umjetničke elemente Elama, Babilonije, Asirije, Egipta, te Anatolije. Pasargada se smatra kolijevkom popularnih „perzijskih vrtova“, koji su uzori modernim parkovima u zadnjih 2500 godina. Karakteristika perzijskih vrtova je pravokutan oblik simetrično podijeljen ortogonalnim glavnim komunikacijama na četiri dijela; one formiraju križ u unutrašnjosti parka i tu se u bazenima i kanalima nalazi voda, dok šetnice imaju hlad od visokog raslinja. Pasargadski vrt ima kolosalne dimenzije od 2 x 3 km,[6] a kanali s vodom protezali su se gotovo kilometar u dužinu, dok su se male fontane nalazile svakih 16 metara.

Moderne kontroverze

uredi

Brana Sivand

uredi

Veliku zabrinutost za sudbinu Pasargada pokazali su mnogi nakon što je najavljena izgradnja brane Sivand, nazvanu prema obližnjem gradu Sivandu. Detaljna studija izgradnje brane trajala je preko 10 godina, pa Iranska organizacija za kulturno naslijeđe nije pokazala zabrinutost zbog moguće poplave okolnih područja. Smještaj brane između ruševina Perzepolisa i Pasargada zabrinula je mnoge Irance i arheologe diljem svijeta, no stručnjaci koji su sudjelovali u projektu brane Sivand tvrde kako se unaprijed utvrđena obala novog jezera nalazi ispod razine arheoloških nalazišta u Perzepolisu i Pasargadu. Također, stručnjaci se slažu kako brojna arheološka nalazišta u Iranu predstavljaju probleme pri projektiranju i gradnji umjetnih jezera i brana,[10] po čemu je Iran u posljednje vrijeme druga zemlja svijeta, poslije Kine. Osim zabrinutosti zbog mogućih poplava, arheolozi su izrazili zabrinutost i zbog povećanja vlažnosti zbog umjetnog jezera, no ministri energetike tvrde kako se to može obeštetiti mogućnošću kontroliranja razine jezera.[11] Izgradnja brane počela je 19. travnja 2007. godine.

Popularna kultura

uredi

Galerija

uredi

Poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ a b c Pasargada (Livius.org). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 5. svibnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ Pasargada (enciklopedija Britannica)
  3. ↑ a b Pasargada (IranChamber.org)
  4. ↑ a b CHN Press: Discovered Stone Slab Proved to be Gate of Cambyses’ Tomb
  5. ↑ New York Times: A Rush to Excavate Ancient Iranian Sites
  6. ↑ a b c Payvand: Restoration of Cyrus' Tomb to be Resumed. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2019. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  7. ↑ Payvand: Pasargadae Can Withstand Earthquakes. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2011. Pristupljeno 12. svibnja 2009.
  8. ↑ Google Maps - Pasargada
  9. ↑ Chambered Tomb in Iran (Megalithic.co.uk, C. Michael Hogan)
  10. ↑ CHN Press: Sivand Dam Waits for Excavations to be Finished
  11. ↑ CHN Press: Date of Sivand Dam Inundation Not Yet Agreed Upon

Literatura

uredi

Vanjske poveznice

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pasargada&oldid=6861668"