Finski jezik
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Finski jezik suomi | |
---|---|
Regije govorenja | Uglavnom Sjeverna Evropa |
Države govorenja | Finska, Estonija, Švedska Tornedalen, Norveška Finnmark, Sjeverozapadna Rusija Karelija |
Jezička porodica |
|
Broj govornika | 5 miliona[1] |
Službeni status | |
Služben u | Finska, EU |
Regulator(i) | Institut za istraživanje finskih jezika |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | fi |
ISO 639-2 / 5 | fin |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Finski jezik (suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj grupi ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te određen broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvaniji i Latviji. Finski jezik je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Osnivač finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542, a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.
Ovim jezikom se služi oko 5 miliona ljudi. Jedan je od zvaničnih jezika Evropske Unije.
Finski jezik je član Ugro-Finske porodice jezika i ubraja se u aglutinativne jezike. Ima reputaciju jezika koji je veoma težak za učenje, vjerovatno zato što nema mnogo bliskih jezika. Najbliskiji jezik mu je estonski.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]U finskom postoji 15 padeža, tako da u finskom nisu potrebni prijedlozi. Bogat je samoglasnicima, koji mogu biti dugi i kratki. Zbog toga Finci tvrde da im je jezik veoma pjevljiv. Ovaj jezik nema rodove ni članove.
Finski je pozajmio dosta riječi iz švedskog, njemačkog i, u posljednje vrijeme, engleskog. Međutim, teško je prepoznati ove riječi, jer su one postale prilagođene finskom jeziku.