[go: up one dir, main page]
Idi na sadržaj

Bubanj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bubanj iz 19. vijeka koji je koristila 40. pješadijska regimenta iz New Yorka tokom Bitke kod Gettysburga 1863. godine.
Komplet bubnjeva
Đông Sơn bubanj od 3 do 2 vijeka p. n. e.
Par conga bubnjeva

Bubanj je muzički instrument iz porodice perkusionističkih instrumenata, stručno klasifikovan kao membranofon. Bubnjevi se sastoje od barem jedne membrane, koja se naziva membrana ili glava bubnja, koja je razvučena preko školjke i dovoljno zategnuta da proizvede zvuk usljed udara palicom ili dlanom ruke. Obično se na donjoj strani bubnja nalazi rezonantna glava, podešena na nešto nižu visinu od gornje glave bubnja. Druge tehnike korištene su za proizvodnju zvuka bubnjeva, poput okretanja i udaranja palcem u bubanj. Bubnjevi spadaju u najstarije i najrasprostranjenije muzičke instrumente, a dizajn im se u osnovi nije promijenio hiljadama godina.[1] Bubnjevi se mogu svirati pojedinačno, pri čemu svirač koristi jedan bubanj, a neki bubnjevi, poput djembea, gotovo se uvijek sviraju na ovaj način. Drugi se obično sviraju u grupi od dva ili više, koje svira samo jedan svirač, poput bongo bubnjeva i timpana. Brojni različiti bubnjevi zajedno sa činelama danas sačinjavaju osnovni savremeni komplet bubnjeva.

Upotreba bubnjeva

[uredi | uredi izvor]

Bubnjevi se obično sviraju udaranjem rukom, udaračem pričvršćenom na pedalu ili jednom ili dvije palice sa ili bez podmetača. Koriste se razni štapovi, uključujući drvene štapove i štapove sa mekim pultom na kraju. U džezu, neki bubnjari koriste četke za glatkiji, tiši zvuk. U mnogim tradicionalnim kulturama bubnjevi imaju simboličku funkciju i koriste se u vjerskim obredima. Bubnjevi se često koriste u muzičkoj terapiji, posebno ručni bubnjevi, zbog njihove taktilne prirode i lakoće upotrebe od strane širokog spektra ljudi.[2] Tokom 2000-ih, bubnjevi su se također koristili kao način za bavljenje aerobnim vježbama i nazivaju se kardio bubnjanjem.[3][4]

U popularnoj muzici i džezu, "bubnjevi" se obično odnose na bubnjeve ili set bubnjeva (sa nekim činelama, ili u slučaju težih žanrova rok muzike, mnogo činela), a "bubnjar" na osobu koja ih svira.

Bubnjevi su dobili čak i božanski status u mjestima kao što je Burundi, gdje je karyenda bio simbol moći kralja.

Konstrukcija

[uredi | uredi izvor]

Školjka gotovo uvijek ima kružni otvor preko kojeg je zategnuta glava bubnja, ali oblik ostatka školjke uveliko varira. U zapadnoj muzičkoj tradiciji, najčešći oblik je cilindar, iako timpani, na primjer, koriste školjke u obliku zdjele.[1] Ostali oblici uključuju dizajn okvira (tar, Bodhrán), skraćene čunjeve (bongo bubnjevi, Ashiko), u obliku pehara (djembe) i spojene krnje čunjeve (bubanj koji govori).

Bubanj sadrži cilindrične školjke koje mogu biti otvorene na jednom kraju (kao što je slučaj sa timbalima), ili može imati dvije glave bubnja, po jednu glavu na svakom kraju. Bubnjevi s jednom glavom obično se sastoje od kože rastegnute preko zatvorenog prostora ili preko jednog od krajeva šuplje posude. Bubnjevi s dvije glave koje pokrivaju oba kraja cilindrične školjke često imaju malu rupu nešto na pola puta između dvije glave; ljuska formira rezonantnu komoru za rezultujući zvuk. Izuzeci uključuju afrički bubanj s prorezom, poznat i kao bubanj za trupce jer je napravljen od izdubljenog debla, i karipski čelični bubanj, napravljen od metalne bačve. Bubnjevi sa dvije glave također mogu imati set žica, zvanih zamke, koje se drže preko donje glave, gornje glave ili obje glave, pa otuda i naziv zamka.[1] Na nekim bubnjevima sa dve glave, rupa ili bas refleks port se može izrezati ili instalirati na jednu glavu, kao kod nekih bas bubnjeva iz 2010-ih u rok muzici.

Na modernim bendovima i orkestarskim bubnjevima, glava bubnja se postavlja preko otvora bubnja, koji se zauzvrat drži na školjki pomoću "kontraobruča" (ili "obruča"), koji se zatim drži pomoću brojnih vijaka za podešavanje zvanih "zatezne šipke" koje se ušrafljuju u ušice postavljene ravnomjerno po obodu. Napetost glave može se podesiti otpuštanjem ili zatezanjem šipki. Mnogi takvi bubnjevi imaju šest do deset zateznih šipki. Zvuk bubnja ovisi o mnogim varijablama—uključujući oblik, veličinu i debljinu školjke, materijale školjke, materijal kontraobruča, materijal glave bubnja, napetost glave bubnja, poziciju bubnja, lokaciju i brzinu i ugao udara.[1]

Prije pronalaska zateznih šipki, omoti bubnjeva su bili pričvršćeni i podešeni pomoću sistema užadi - kao na Djembe - ili klinova i užadi kao na Ewe bubnjevima. Ove metode se danas rijetko koriste, iako se ponekad pojavljuju na bubnjevima marševa.[1]

Glava bubnja koja govori, na primjer, može se privremeno zategnuti stiskanjem užadi koja povezuju gornju i donju glavu. Slično, tabla se podešava tako što se disk drži na mjestu oko bubnja pomoću užadi koja se protežu od vrha do donje glave. Orkestarski timpani se mogu brzo podesiti na precizne visine pomoću nožne pedale.

Zvuk

[uredi | uredi izvor]
Nekoliko bubnjeva u stilu američkih Indijanaca na prodaju u Nacionalnom muzeju američkih Indijanaca

Nekoliko faktora određuje zvuk koji bubanj proizvodi, uključujući tip, oblik i konstrukciju školjke bubnja, tip glave bubnja i napetost glave bubnja. Različiti zvukovi bubnjeva imaju različitu upotrebu u muzici, na primjer, moderni Tom-tom bubanj. Džez bubnjar možda želi bubnjeve visokog tona, rezonantne i tihe, dok rock bubnjar može preferirati bubnjeve koji su glasni, suhi i niski.

Glava bubnja ima najveći uticaj na zvuk bubnja. Svaka vrsta bubnjeva služi svojoj muzičkoj svrsi i ima svoj jedinstveni zvuk. Dvoslojni bubnjevi prigušuju visokofrekventne harmonike jer su teži i pogodni su za teško sviranje.[5] Glave bubnjeva s bijelim, teksturiranim premazom na njima lagano prigušuju tonove glave bubnja, stvarajući manje raznoliku visinu tona. Glave bubnjeva sa centralnim srebrnim ili crnim tačkama imaju tendenciju da još više priguše prizvuke, dok glave bubnjeva sa zvučnim prstenovima po obodu uglavnom eliminišu prizvuke. Neki džez bubnjari izbjegavaju korištenje debelih glava bubnjeva, preferirajući jednoslojne glave bubnja ili glave bubnja bez prigušivanja. Rock bubnjari često preferiraju deblje ili obložene glave bubnjeva.

Drugi najveći faktor koji utiče na zvuk bubnja je napetost glave na školjku. Kada se obruč postavi oko glave i školjke bubnja i zategne zateznim šipkama, napetost glave se može podesiti. Kada se napetost poveća, amplituda zvuka se smanjuje, a frekvencija povećava, čineći visinu tona većom, a jačinu nižom.

Vrsta školjke takođe utiče na zvuk bubnja. Budući da vibracije rezoniraju u školjki bubnja, školjka se može koristiti za povećanje jačine zvuka i za manipulisanje vrstom proizvedenog zvuka. Što je veći prečnik školjke, to je niža visina tona. Što je veća dubina bubnja, to je visočija. Debljina ljuske također određuje zapreminu bubnjeva. Deblje školjke proizvode glasnije bubnjeve. Mahagoni podiže frekvenciju niskih tonova i zadržava veće frekvencije pri približno istoj brzini. Prilikom odabira kompleta školjki, jazz bubnjar može želiti manje školjke javora, dok rock bubnjar može htjeti veće školjke breze.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Moche keramička posuda s prikazom bubnjara. Zbirka muzeja Larco. Lima-Peru

Bubnjevi napravljeni od kože aligatora pronađeni su u neolitskim kulturama koje se nalaze u Kini, a datiraju iz perioda 5500-2350 p. n. e.. U literarnim zapisima, bubnjevi su ispoljavali šamanističke karakteristike i često su se koristili u ritualnim ceremonijama.[6]

Bronzani Dong Son bubanj je proizvela kultura Dong Son iz bronzanog doba u sjevernom Vijetnamu. Oni uključuju ukrašeni bubanj Ngoc Lu.

Životinjsko bubnjanje

[uredi | uredi izvor]

Majmuni makaki bubnjaju objektima na ritmičan način kako bi pokazali društvenu dominaciju i pokazalo se da se to u njihovom mozgu obrađuje na sličan način kao i vokalizacija, sugerirajući evolutivno porijeklo bubnjanja kao dijela društvene komunikacije.[7] Drugi primati, uključujući gorile, daju zvukove bubnjanja udaranjem u prsa ili pljeskanjem rukama,[8][9] a glodari poput kengura pacova također ispuštaju slične zvukove koristeći svoje šape na zemlji.[10]

Bubnjevi u umjetnosti

[uredi | uredi izvor]

Bubnjanje može biti svrsishodan izraz emocija za zabavu, spiritualizam i komunikaciju. Mnoge kulture praktikuju bubnjanje kao duhovni ili religiozni čin i tumače bubnjarski ritam slično govornom jeziku ili molitvi. Bubnjanje se kroz milenijume razvijalo kao moćna umjetnička forma. Bubnjanje se obično smatra korijenom muzike i ponekad se izvodi kao kinestetički ples. Kao disciplina, bubnjanje se koncentriše na treniranje tijela da poentira, prenese i interpretira muzičku ritmičku namjeru publici i izvođaču.

Vojna upotreba

[uredi | uredi izvor]

Kineske trupe su koristile tàigǔ bubnjeve da motivišu trupe, da im pomognu u određivanju tempa marša i da izdaju naređenja ili najave. Na primjer, tokom rata između Qi-a i Lua 684. godine p. n. e., učinak bubnja na moral vojnika se koristi da promijeni rezultat velike bitke. Bubnjevi su koristili i korpusi švicarskih plaćenika. Koristili su ranu verziju malog bubnja koji se nosio preko desnog ramena bubnjara, vezan za remen (obično se igra jednom rukom koristeći tradicionalni hvat). Za ovaj instrument je prvi put upotrijebljena engleska riječ "bubanj". Slično, tokom Engleskog građanskog rata bubnjeve za zatezanje užadi su nosili mlađi oficiri kao sredstvo za prenošenje komandi od viših oficira preko buke bitke. One su također bile okačene preko ramena bubnjara i obično se svirale sa dva bubnjarska štapa. Različite jedinice i čete imale su prepoznatljive i jedinstvene udarce bubnjeva koje su samo oni prepoznavali. Sredinom 19. vijeka, škotska vojska je počela da uvodi gajde u svoje jedinice.[6]

Tokom predkolumbovskog ratovanja, poznato je da su Astečki narodi koristili bubnjeve za slanje signala ratnicima koji su se borili. Nahuatl riječ za bubanj je grubo prevedena kao huehuetl.[7]

Rgveda, jedan od najstarijih religijskih spisa na svijetu, sadrži nekoliko referenci na upotrebu Dundhubija (ratnog bubnja). Arija plemena krenula su u bitku uz udaranje u ratni bubanj i pjevanje himne koja se pojavljuje u VI knjizi Rgvede i Atharva Vede.[8]> Dundhuhi se smatrao svetim i zarobiti ga u borbi značilo bi poraz neprijatelja.[9]

Tipovi bubnjeva

[uredi | uredi izvor]

Afrika

Šri Lanka (33 tipa, od čega deset u upotrebi, ostali poznati tek po imenu; bera ili beraya znači bubanj)

Bubnjwevi za komunikaciju:

  • ana bera, prilikom informiranja naroda o kraljevim naredbama.
  • mala bera, prilikom funeralnih procesija.
  • rana bera, vojni bubanj koji označava napad na neprijatelja.
  • vada bera, se koristi prilikom odsijecanja glave kriminalcu.

Indija

  • bumb, u Uttar Pradeshu, u području Braj
  • chenda, u Kerali, udara se s dva batića
  • dafri, maleni bubanj, često svega nekoliko centimetara u dijametru i sa zmijskom kožom.
  • damman, set bubnjeva fo i mo u Ladakhu, udaraju se šapovima damshing.
  • dhad, bubanj Sikha u Pandžabu
  • dholak, u Indiji i Pakistanu
  • dukka, par indijskih bubnjeva, sličan tabli
  • pakawaj, sjeverna Indija
  • pung
  • tabla, par indijskih bubnjeva, manji se zove tabla ili dayan a veći duggi ili bayan.
  • thavil (tavil), bubanj za dvije ruke.
  • thimilai, bubanj iz Kerale

Indonezija

Japan

Kina.

  • Bang'gu, kineski mali bubanj.
  • buk-bubanj, za jedan ili dva bubnjara koji ujedno i plešu. Buk je i vrsta tibetskog cimbala budističkih monaha.
  • danpigu
  • dap, bubanjod dudovog drveta, na jednoj strani sa zategnutom kožom pitona.
  • datonggu, veliki kineski bubanj
  • ganggu
  • paigu, kineski set od 7 malenih bubnjeva.
  • pan-ku, kineski bubanj
  • ratni gu (nekada zvan shuo-wen)
  • ta-ku, veliki kineski bubanj
  • tschanggo, Koreja i Kina.
  • xiao gu (mali bubanj)
  • yaogu

Tibet

Sibir

  • dungur, bubanj kod Tuvinaca.
  • 2 dungur, bubanj ili tamburin tuvinskog šamana
  • tungur, sibirski bubanj

Ostatak Azije

Laponci

  • goavddis (gievrie), šamanski bubanj nåjd-šamana kod Južnih i Sjevernih Saama, čija je namjena da monotono bubnjanje nåjda dovede u stanje transa.

Amerika

Jevreji i Arapi

Turska

  • darbuka, bubanj iz Turske, Sjeverne Afrike i srednjeg Istoka
  • tef

Okeanija

Europa

  • atabal, veliki baskijski bubanj u Španjolskoj i Francuskoj.
  • caja, Španjolsko govorno područje
  • cántaro, Španjolska
  • daouli, grčki bubanj s kozjom kožom
  • def, bubanj raširen dijelovima južne Europe, osobito na Balkanu, Turskoj, Egiptu, Armeniji, Kosovu, Grčkoj.
  • dumbéleki, grčki bubanj
  • pandeiro, bubanj ili tamburin Galjega, Portugalaca i Brazilaca.
  • pandero, veliki bubanj Španjolaca i Hispanoamerikanaca
  • pandero cuadrado, španjolski četvrtasti bubanj
  • panderoa, baskijski bubanj
  • Rommelpot, švedski bubanj
  • scorriu, bubanj sardinskih razbojnika s membranom od pseće kože.
  • tamboril, španjolski bubanj
  • tapan, bubanj Bugara i Makedonaca.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e Grove, George (januar 2001). Stanley Sadie (ured.). The New Grove Encyclopædia of Music and Musicians (2nd izd.). Grove's Dictionaries of Music. str. Volume 5, str. 638–649. ISBN 978-1-56159-239-5.
  2. ^ Weiss, Rick (5. 7. 1994). "Music Therapy". The Washington Post (5. 7. 1994). Arhivirano s originala, 10. 2. 2013. Pristupljeno 1. 10. 2023.
  3. ^ Loncaric, Denis (22. 2. 2022). "What is Cardio Drumming?". DRUM! Magazine. Pristupljeno 6. 7. 2023.
  4. ^ "Cardio Drumming: Lose Weight While Playing Drums?". Drumming Review. 27. 4. 2019. Pristupljeno 6. 7. 2023.
  5. ^ Drum Lessons - Drumbook.org
  6. ^ Chatto, Allan (1996). "Brief History of Drumming". cadre-online.ca. Arhivirano s originala, 15. 3. 2010.
  7. ^ Aguilar-Moreno, Manuel. (2006). [Handbook to Life In the Aztec World]
  8. ^ Blades, J. (1992). Percussion Instruments and Their History. Bold Strummer. str. 134. ISBN 978-0-933224-61-2. Pristupljeno 20. 5. 2023.
  9. ^ Halid, R.I.B.R. (2022). The Malay Nobat: A History of Power, Acculturation, and Sovereignty. The Lexington Series in Historical Ethnomusicology: Deep Soundings. Lexington Books. str. 26. ISBN 978-1-6669-0089-7. Pristupljeno 20. 5. 2023.

Literatura

[uredi | uredi izvor]


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Bubanj
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Bubanj&oldid=3544833"