Artemida

Artemida
Artemida
	Dijana od Versaja u Louvre. Rimska kopija prema grčkom originalu
Grupe	Olimpski bogovi
Roditelji	Zeus i Leta
Braća	Apolon, Eak, Ares, Dionis, Hefest, Heraklo, Hermes, Minos, Perzej, Radamant,
Sestre	Angela, Afrodita, Atena, Ilitija, Enija, Erida, Ersa, Heba, Helena, Pandija, Perzefona, Hore, Harite, Litije, Muze, Mojre
Mitologija	Grčka mitologija

Artemida (grč. Ἄρτeuiς , G. Ἀρτέμιδος) jest jedna od dvanaest Olimpijaca, boginja lova, divljine, zvijeri, prirode, vegetacije, rađanja, brige o djeci i čednosti.^[1]^[2] Ona je u velikoj meri identifikovana sa Selenom, personifikacijom Meseca, i Hekatom, još jednim lunarnim božanstvom, i stoga se smatrala jednim od najistaknutijih lunarnih božanstava u mitologiji, pored pomenuta dva.^[3] Često je lutala šumama Grčke, praćena svojom velikom pratnjom, uglavnom sačinjenom od nimfa, nekih smrtnika i lovaca. Boginja Dijana je njen rimski ekvivalent.

Etimologija

Artemidino grčko ime Ἄρτeuiς, Artemis možda je povezano s grčkim izrazom αρτεμης (artemis) koji je značio da je nešto sigurno. Hetiti su poštovali božicu lova Rutamiš, a Liđani božicu Aritmu kojoj bjehu posvećeni košuta i jelen.

Karakteristike

François Boucher: Dijana (Artemida), 1550 - 1560.

Artemida, rimska kopija grčkog originala iz 4. vijek p. n. e.

Artemida je božica Mjeseca te je zato Apolonova sestra blizanka. Budući da nosi luk i strijele, s vremenom je postala i božica zvijeri i lova. Zaštitnica je djevojaka, kojima šalje brzu smrt ali ih i spašava kad treba. Mladićima donosi slavu i čast. Artemidu su poštovali kao djevičansku božicu okuženu nimfama, te kao božicu svadbe i porođaja, što je razlog zbog kojeg su nevjeste Artemidi posvećivale svoj pojas. Najčešće je prikazivana s mjesečevom krunom u kosi te s jelenjom kožom oko ramena. Posvećeni su joj lovački psi i sve zvjeri.

Artemida je gospodarica zvijeri, božica divljači i lova, koju pjesnici, mitografi i likovni umjetnici redovno predočuju kao lijepu djevojku naoružanu lukom i strijelama, praćenu košutom, katkad veprom i psom.

Najstarija prikazivanja Artemide u grčkoj arhajskoj umjetnosti prikazuju je kao Potnia Theron, božicu zvijeri, krilatu božicu koja drži leoparda i jelena u rukama, a ponekad leoparda i lava.^[4]

U klasičnoj grčkoj umjetnosti prikazivana je kao tamnoputa lovkinja odjevena u djevojačku kratku suknju, s lovačkim čizmama, srebrenim lukom i strijelama te magičnim tobolcem. Često je prikazivana u streljačkom stavu, zajedno sa psom ili jelenom. Ponekad je luk i strijele zamjenjivalo i koplje. Kao božica djevojaka držala je i liru, a kao božica svjetla par zapaljenih baklji.

Artemida je nekad predočavana i kao neka tuđa božica kojoj su prinosili ljudske žrtve, a predstavljala je bolest, smrt i zlo. Budući da su lov i rat bili povezani, u nekim krajevima postala je božica rata. U Sparti su joj navodno prinosili ljudske žrtve, a poslije su pred njenim kipom šibali spartanske mladiće da bi ih pripremili na patnje koje ih čekaju u ratu.

Kult

Naročito je poštovana u Arkadiji, a najpoznatiji je hram u Efezu, Artemision, remek-djelo grčke arhitekture i skulpture. Također je bila posebno poštovana u Sparti.

U Maloj Aziji bila je vrhovno božanstvo, posebno u spomenutom Efezu. U Djelima apostolskim (19:28) govori se o Efežanima i njihovu poštovanju:

Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: "Velika je Artemida efeška!"

Mlade Atinjanke u dobi od pet do deset godina su bile slane u Artemidino svetište u Brauronu da bi služile božici jednu godinu. Za to su vrijeme bile poznate kao arktoi, odnosno "medvjedići". Mit objašanjava da je jedan medvjed navikao redovno posjećivati taj grad te da su ga ljudi hranili i pripitomili. Jednog dana medvjed je ubio djevojčicu, a njena braća su ubila medvjeda što je razbjesnilo Artemidu koja je zahtijevala da se djevojčice ponašaju kao medvjedi da bi nadoknadile njegovu smrt.

U mnogim dijelovima Grčke mlade žene su posvećivale igračke, lutkice i uvojke svoje kose Artemidi prije braka.

Mitologija

Rođenje i djetinjstvo

Brygos: Apolon i Artemida, 5. vijek p. n. e.

Kad je božica Hera saznala da Leta nosi djecu njenog muža Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odlučila osvetiti tako što nije dopustila Leti da ostane na čvrstoj zemlji (kopnu ili ostrvu) i Leta je bila prisiljena tražiti gdje će roditi. Dok ju je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nju poslala Hera, Leta je naišla na novostvoreno ostrvo Del koje je plutalo na vodi i nije bio ni kopno niti ostrvo, a bješe okružen labudovima. Kad je kročila na to, dvije stijene su izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje ostrva, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kint rodila blizance, sina Apolona i kćerku Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno okeana da više ne pluta, a samo ostrvo postalo je posvećeno Apolonu.

Hera je otela Ilitiju, božicu rađanja da bi spriječila Letu od porođaja. Ostali bogovi prevarili su Heru tako što su joj ponudili ogrlicu od jantara dugu osam metara, a božica je uspjela pobjeći. Legenda kaže da je Artemida rođena prva, a potom je pomogla majci da porodi njenog brata Apolona te je postala božica porođaja.

Peter Paul Rubens: Dijana (Artemida) i nimfe, 17. vijek

Druga verzija priče govori da ih je rodila u gaju Ortigiji u Efezu, a u njegovoj blizini Grci su podigli hram Artemidi koji je postao jedan od sedam svjetskih čuda.

Kad je imala tri godine, Artemida je upitala svog oca Zeusa kojem je sjedila na koljenu da joj ispuni nekoliko želja. Tražila je da se nikad ne uda, da ima lovačke pse, jelene koji će joj voditi kočiju i nimfe kao družice u lovu koje su ostale djevice. Kad bi se zasitila lova, otišla bi svom bratu Apolonu u Delfe i tamo plesala s Haritama ili pjevala s Muzama.

Priče

Akteon i Adonis

Lucas Cranach: Dijana (Artemida) i Akteon, 16. vijek

Jednom se Artemida kupala gola u šumi kad je tebanski princ i lovac Akteon naišao na nju. On je zastao i buljio, zadivljen njenom očaravajućom ljepotom. Slučajno je stao na grančicu te ga je Artemida opazila. Bila je ogorčena te je bacila magičnu vodu na njegovo čelo koja ga je pretvorila u jelena, a njegovi vlastiti lovački psi su ga ubili.^[5]^[6]

Druga verzija priče govori da se Akteon hvalio da je bolji lovac od nje te ga je ona pretvorila u jelena kojeg su razderali njegovi vlastiti psi.^[7] I jedna priča u Adonisu govori da se hvalio da je bolji lovac od Artemide pa je ona poslala vepra na njega.

Kalisto

Artemida je ubijala bilo koju svoju družicu koja je izgubila djevičanstvo, naprimjer Meru i Kalisto. Kalisto je izgubila svoje djevičanstvo sa Zeusom koji je ili došao prerušen kao Apolon ili kao sama Artemida. Kad je to doznala, bijesna ju je Artemida pretvorila u medvjeda. Kalistin sin Arkad gotovo je ubio svoju majku dok je lovio, ali ga je zaustavio ili Zeus ili Artemida te su ih oboje postavili na nebo kao sazviježđa: Veliki medvjed i Mali medvjed.^[8]

Agamemnon i Ifigenija

Artemida je kaznila Agamemnona zato što je ubio svetu košutu u svetom gaju te zato što se hvalio da je bolji lovac od nje. Na putu za Troju da bi učestvovao u Trojanskom ratu, Agamemnonovi brodovi iznenada su stali jer je Artemida zaustavila vjetar. Vrač Kalhant prorekao je da će zaustaviti Artemidu jedino ako joj žrtvuju Ifigeniju, Agamemnonovu kćerku. U nekim verzijama priče on je to i učinio, a u drugim je umjesto nje žrtvovao košutu, a Ifigenija je odvedena na Krim da priprema druge za žrtvu Artemidi. O tome piše Euripid u svojim djelima Ifigenija među Taurijcima i Ifigenija na Aulidi.

Trojanski rat

Artemidin brat Apolon je bio bog zaštitnik Troje, a i sama Artemida je bila vrhovno božanstvo u Maloj Aziji tako da je favorizirala Trojance za vrijeme Trojanskog rata.

Na nju se ljutila Hera zato što se zalagala za Trojance te ju je pogodila u uši vlastitim tobolcem, tako da su njene strijele ispale. Artemida je plačući otrčala Zeusu, a Leta je pokupila strijele koje su ispale iz tobolca.

Ot i Efijalt

Ot i Efijalt, Aloidi, divovi, bacili su Aresa u lance i stavili ga u bronzanu urnu u kojoj je ostao 13 mjeseci. Prekrasna Eribeja, pomajka dvaju divova, rekla je Hermesu što su učinili te ga je on spasio, a Artemida je prevarila Aloide rekavši da će se udati za Ota, a to je Efijalta učinilo ljubomornim. Počeli su se svađati, a Artemida se pretvorila u bijelu košutu i stala između njih. Divovi, ujedno i strastveni lovci, bacili su na nju koplja i tako zapravo ubili jedan drugog.

Ostalo

Kralj Enej jednom je zaboravio prinijeti žrtvu Artemidi te je ona poslala ogromnog vepra u njegovu zemlju koji je ubijao ljude i uništavao ljetinu. Naposljetku su se udružili svi kalidonski junaci na čelu s Meleagrom, Enejevim sinom da bi ga ubili. Artemida je ubila i Niobine kćerke zato što joj je ona uvrijedila majku hvalisajući se.

Osim ubistava, Artemida je brojne ljude i spasila, a moglo ju se umilostiviti izvinjenjem ili prinošenjem žrtve. Od njenog gnjeva spasio se Heraklo koji je ulovio njenu omiljenu kirinejsku košutu.

Također pogledajte

Reference

^ "Artemis | Myths, Symbols, & Meaning". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2021.
^ Merriam-Webster's Encyclopedia of Literature. Merriam-Webster. 1995. str. 74. ISBN 9780877790426.
^ Smith, s.v. Artemis
^ Powell, Barry B. (2012). Classical Myth. Pearson. ISBN 978-0-205-17607-6, str. 56.
^ Heath, "The Failure of Orpheus", Transactions of the American Philological Association 124 (1994:163-196) str. 196.
^ Walter Burkert, Homo Necans (1972), translated by Peter Bing (University of California Press) 1983, str. 111.
^ Ovid, Metamorphoses 3.138 ff.; Grimal, s.v. Actaeon, str. 10
^ Pseudo-Eratosthenes, Catasterismi 1 [= Hesiod, Astronomia fr. 3 Evelyn-White, str. 68–71 = fr. 6 Freeman, str. 12; Gantz, str. 98, 725–726; cf. Hesiod, Astronomia fr. 3 Evelyn-White, str. 68–71.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Artemida na Wikimedia Commonsu.

[1] "Artemis | Myths, Symbols, & Meaning". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2021.

[:merr-2] Merriam-Webster's Encyclopedia of Literature. Merriam-Webster. 1995. str. 74. ISBN 9780877790426.

[:smt-3] Smith, s.v. Artemis

[4] Powell, Barry B. (2012). Classical Myth. Pearson. ISBN 978-0-205-17607-6, str. 56.

[5] Heath, "The Failure of Orpheus", Transactions of the American Philological Association 124 (1994:163-196) str. 196.

[6] Walter Burkert, Homo Necans (1972), translated by Peter Bing (University of California Press) 1983, str. 111.

[7] Ovid, Metamorphoses 3.138 ff.; Grimal, s.v. Actaeon, str. 10

[8] Pseudo-Eratosthenes, Catasterismi 1 [= Hesiod, Astronomia fr. 3 Evelyn-White, str. 68–71 = fr. 6 Freeman, str. 12; Gantz, str. 98, 725–726; cf. Hesiod, Astronomia fr. 3 Evelyn-White, str. 68–71.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]