Paradajz
Paradajz (Solanum lycopersicum)[1] ili rajčica je zeljasta biljka iz porodice Solanaceae, a najbliži srodnici su mu duhan, krompir i paprika.
| Paradajz | |
|---|---|
 Paradajz | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Red | Solanales |
| Porodica | Solanaceae |
| Rod | Solanum |
| Vrste | |
Karakteristike
urediParadajz je loza puzavica, koja naraste oko 1,5 m ili više, ako je pronađe oslonac. Nekultivirani paradajz naraste tek 80–90 cm. U područjima sa umjereno kontinentalnom klimom je jednogodišnja biljka, međutim u krajevima odakle potiče (Južna i Srednja Amerika) on je višegodišnja biljka. Ima dva kotiledona. Raste iz sistema podzemnih korjenja, te ako glavna stabljika prestane rasti, bilo zbog cvjetanja ili uginuća, pomoćne (lateralne) stabljike počinju rasti iz istog korjenskog sistema i razvijaju se u potpuno funkcionalne biljke. Stabljika paradajza je pokrivena sičušnim dlačicama. Ove dlačice potpomažu proces puzanja, tako što se mogu razviti u pomoćne korjenove kad god su u kontaktu sa tlom ili vlagom, naročito ako loza ima poteškoća sa prvobitnim korjenom. Paradajz ima složene listove, tako da spada u biljke sa regularnim listovima. Međutim, neke sorte imaju jednostavno lišće, slično krompiru. Cvjetovi se formiraju u grupi, sa prašnicima poredanim po rubovima, potpuno okružuju tučak u pravilnoj formaciji. Imaju svojstvo samooprašivanja. To je iz razloga što im je prirodno stanište Novi Svijet, a sve biljke Novog Svijeta su se razvijale bez pčela te imaju potpuno specifične i drugačije forme oprašivanja. Plod paradajza je klasificiran u grupu bobica. Stvarni plod koji se razvije iz ovarija biljke nakon oplodnje, sadrži prazan prostor u kojem se nalaze sjemenke i plodni sokovi. Ova forma varira od sorte do sorte. Neke manje vrste paradajza imaju dvije ovalne praznine, druge pak 3 do 5, a treće vrlo mnogo manjih. Sjemenke paradajza se dobijaju iz zrelih plodova, i da bi se sijale moraju prethodno biti osušene i fermentirane.
Hemijski sastav
uredi| 100 g paradajza sadrži: | ||||||||
| kcal | kJ | voda (g) | masnoće (g) | ugljikohidrati (g) | proteini (g) | kalcijum (mg) | magnezijum (mg) | Vitamin C (mg) |
| 17 | 73 | 94 | 0,2 | 4 | 1 | 9 | 14 | 25 |
Izvor: USDA National Nutrient Database for Standard Reference, Release 20 (2007)
Historija
urediParadajz je porijeklom iz Srednje i Južne Amerike, gdje je bio raširen od sjevernog Čilea do Venecuele.[1][2] U Srednjoj Americi mogu se pronaći brojne kulture i forme paradajza. Tamo je bio kultiviran još za vrijeme civilizacija Asteka i Inka oko 200. prije nove ere. Zvali su ga xitomatl. Njegove sjemenke su bile pronađene u arheološkim iskopinama južno od Meksiko City-ja. U Stari svijet prvi put je donesen 1498. godine u Španiju i Portugal, tokom Kolumbovih putovanja. Prvi opisi potiču iz 16. vijeka iz Italije, pod nazivom Pomi d'oro (Zlatna jabuka) a zvali su ga još i Peruanska jabuka, jabuka ljubavi (pomme d'Amour) i slično.
Proizvodnja
urediVodeći proizvođači u Evropi danas su: Italija sa 7 mil. tona godišnje, slijedi Španija sa 4 mil. tona, Grčka (2 mil. t.), te Holandija sa 0,6 mil t. Ukupna proizvodnja Evropske Unije iznosi oko 17 miliona tona godišnje, što je oko 13% svjetske proizvodnje paradajza. Sa 31 milion tona godišnje, najveći svjetski proizvođač je Kina.
Reference
uredi- ^ a b "Solanum lycopersicum- Tomato". Encyclopedia of Life. Pristupljeno 1. 1. 2014.
- ^ "Tomato". Encyclopaedia Britannica. 4. 1. 2018. Pristupljeno 15. 1. 2018.
Vanjski linkovi
uredi