Hindski jezik
Hindu (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin Arhivirano 11. 10. 2012. na Wayback Machine) indoevropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i centralnoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indoarijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.
| Hindu jezik हिन्दी | |
|---|---|
| Regije govorenja | Južna Azija |
| Države govorenja | Indija, Pakistan |
| Jezička porodica |
|
| Broj govornika | oko 480 miliona (maternji), oko 800 miliona (ukupno) |
| Službeni status | |
| Služben u | Indiji |
| Regulator(i) | Central Hindi Directorate |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | hi |
| ISO 639-2 / 5 | hin |
| ISO 639-3 | hin |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Pod pojmom hindu se podrazumijeva i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. januara 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.
Hindu se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika, koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī, i da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte, osim standardnog jezika.
Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS)[1]; 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. vijeku.
Reference
urediTakođer pogledajte
urediVanjski linkovi
uredi