Foraminifera
Foraminifera (značenje na latinskom: nosači rupa) ili krednjaci je i koljeno ili razred ameboidnih protista s obilježavajućim strujanjem granulirane ektoplazme kroz otvore na ljušturici, za hvatanje hrane i druge namjene. Obično imaju vanjsku ljusku, različitih oblika i materijala. Za testove hitinske testove (koji se nalaze u nekim jednostavnim rodovima, posebno Textularia) vjeruje se da je najprimitivniji tip. Većina foraminifera su morske, od kojih većina kojih živi na sedimentu morskog dna ili unutar njega (bentoske), dok manje varijante plutaju u vodenom stubu na različitim dubinama (planktonske). Manje ih je poznato iz slatkovodnih ili bočatih uvjeta, a neke vrlo rijetke (neakvatične) koje žive u tlu itentificirane su analizom malih molekulskih podjedinica iRNK.[1][2]
Foraminifere (Krednjaci) | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Chromista |
Potcarstvo | Harosa |
Koljeno | Foraminifera |
Globothalamea Monothalamea |
Foraminifere tipski proizvode krečnjačku oblogu ili ljusku, koja može imati jednu ili više komora, od kojih neke postaju prilično složene strukture.[3] Njihove ljušture su obično napravljene od kalcij-karbonata (CaCO3) ili aglutiniranih čestica sedimenta. Prepoznato je preko 50.000 vrsta, živućih (10.000) i fosilnih (40. 000).[4][5][6] Obično su manje od 1 mm, ali neke su I mnogo veće, kao što je najveća od njih Xenophyophore sp., koja doseže do oko 20 cm.[7]
Opis
urediDužna im je obično od oko 20 μm do 15 cm (numuliti). Tijelo im je u kućici (ljušturi), koja može biti ravna, stožasta, spiralna, obično s više komorica (politalamni oblici) s mnogim otvorima (foramina), za lažne nožice (pseudopodije) u obliku dugih niti. U ciklusu razmnažavanja imaju smjenu nespolne i spolne generacije. Većinom žive na dnu mora, a manji broj vrsta živi u pelagijskoj zoni u planktonskim zajednicama. Kućice uginulih životinja padaju na morsko dno i tokom dugih perioda nagomilaju se i tvore debele naslage krečnjaka. Tako se na obalama Mediterana i u nekim dijelovima Sahare nalaze debele naslage iz tercijara, koji se sastoje od krupnih ljušturica (do 15 cm) fosilnih numulita. Drugi fosilni rod, Fusulina, bio široko i bogato rasprostranjen u karbonu. Dno Atlantika pretežito se sastoji od globigerinskoga mulja, u kojem krednjaci (uglavnom roda Globigerina) čine 75% ukupne mase.
Taksonomija
urediTaksonomska pozicija Foraminifera varirala je od Schultzeova priznanja kao protozoa (protista) 1854. godine,[8] gdje se spominje kao red Foraminiferida. Loeblich i Tappan (1992.) rerangirali su Foraminifera kao razred[9] kao što se i sada uobičajeno čini.
Foraminifera su obično uključivane u Protozoa,[10][11][12] ili u carstvo Protoctista ili Protista.[13][14] Prihvatljivi dokazi, zasnovani prvenstveno na molekulskoj filogeneti, postoje za njihovu pripadnosti velikoj grupi Protozoa, poznatoj kao Rhizaria.[10] Prije prepoznavanja evolucijskih odnosa među članovima Rhizaria, Foraminifera su uglavnom grupirane s drugim amoeboidima kao phhum Rhizopodea (ili Sarcodina) u klasi Granuloreticulosa.
Rhizaria su problematične, jer se često nazivaju "supergrupa", umjesto da se koristi utvrđeni taksonomski rang kao što je koljeno. Cavalier-Smith definira Rhizaria kao infracarstvo unutar carstva Protozoa. Neke taksonomije postavljaju Foraminifere u posebno carstvo, stavljajući ih uz rame sa ameboidnimm sarkodinama u koje su smještene.[10] Iako još nisu podržani morfološkim korelirajućim dokazima, molekularni podaci snažno sugeriraju da su Foraminifere usko povezane sa Cercozoa i Radiolaria, a oba uključuju amoeboide sa kompleksnim kućicama; ove tri grupe čine Rhizaria. Međutim, još uvijek nisu u potpunosti jasni tačni odnosi krednjaka s ostalim skupinama i jednih prema drugima. Usko su povezani sa testatne amebe.[15]
Taksonomija prema Mikhalevichu 2013[16] |
---|
* Foraminifera d'Orbigny 1826
|
Krednjaci galerija:
-
Krednjak Baculogypsina sphaerulata s otoka Hatoma u Japanu. Širina vidnog polja = 5,22 mm.
-
Krednjak Heterostegina depressa., Indonezija. Širina vidnog polja = 5,22 mm.
-
Foraminifere iz Jadranskog mora, otok Pag.
-
Koralni fosilni krednjaci Nummulites, Ujedinjeni Arapski Emirati.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Giere, Olav (2009). Meiobenthology: the microscopic motile fauna of aquatic sediments (2nd izd.). Berlin: Springer. ISBN 978-3540686576.
- ^ Lejzerowicz, Franck; Pawlowski, Jan; Fraissinet-Tachet, Laurence; Marmeisse, Roland (1. 9. 2010). "Molecular evidence for widespread occurrence of Foraminifera in soils". Environmental Microbiology. 12 (9): 2518–26. doi:10.1111/j.1462-2920.2010.02225.x. PMID 20406290.
- ^ Kennett, J.P.; Srinivasan, M.S. (1983). Neogene planktonic foraminifera: a phylogenetic atlas. Hutchinson Ross. ISBN 978-0-87933-070-5.
- ^ Ald, S.M. et al. (2007) Diversity, Nomenclature, and Taxonomy of Protists, Syst. Biol. 56(4), 684–689, DOI: 10.1080/10635150701494127.
- ^ Pawlowski, J., Lejzerowicz, F., & Esling, P. (2014). Next-generation environmental diversity surveys of foraminifera: preparing the future. The Biological Bulletin, 227(2), 93-106.
- ^ "World Foraminifera Database".
- ^ Marshall M (3. 2. 2010). "Zoologger: 'Living beach ball' is giant single cell". New Scientist.
- ^ Loeblich Jr, A.R.; Tappan, H. (1964). "Foraminiferida". Part C, Protista 2. Treatise on Invertebrate Paleontology. Geological Society of America. str. C55–C786. ISBN 978-0-8137-3003-5.
- ^ Sen Gupta, Barun K. (2002). Modern Foraminifera. Springer. str. 16. ISBN 978-1-4020-0598-5.
- ^ a b c Cavalier-Smith, T (2004). "Only Six Kingdoms of Life" (PDF).
- ^ Cavalier-Smith, T (2003). "Protist phylogeny and the high-level classification of Protozoa". European Journal of Protistology. 34 (4): 338–348. doi:10.1078/0932-4739-00002.
- ^ "Tolweb Cercozoa". Arhivirano s originala, 25. 12. 2019. Pristupljeno 12. 1. 2020.
- ^ European Register of Marine Species
- ^ eForams-taxonomy Arhivirano 3. 10. 2011. na Wayback Machine
- ^ Testate amoebae as environmental indicators (PDF), arhivirano s originala (PDF), 27. 11. 2016, pristupljeno 27. 11. 2016
- ^ Mikhalevich, V.I. (2013). "New insight into the systematics and evolution of the foraminifera". Micropaleontology. 59 (6): 493–527.