[go: up one dir, main page]

Dvije škole pod jednim krovom

Dvije škole pod jednim krovom oblik je etničke segregacije u nekim školama u Bosni i Hercegovini pod izgovorom da učenici govore različitim jezicima.[1] U istoj školskoj zgradi se obrazuju učenici iz dvije etničke grupe, Bošnjaci i Hrvati, ali fizički odvojeni jedni od drugih, i najčešće sa posebnim ulazom u školsku zgradu.[2] Učenici se već godinama protive segregaciji upozoravajući da ona povećava međunacionalnu mržnju.[1] Bošnjaci rade prema federalnom nastavnom planu i programu, a Hrvati se naslanjaju na nastavni plan i program susjedne Hrvatske. Najizrazitiji primjeri dvije škole pod jednim krovom su u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Dvije škole pod jednim krovom su direktna posljedica Bošnjačko-hrvatskog sukoba (1992–1994) i stvaranja Hrvatske Republike Herceg-Bosne na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zbog opstrukcija da sprovede odluku o ujedinjenju školstva, OHR je 2005. godine smijenio HDZ-ovog ministra obrazovanja Srednjobosanskog kantona, Nikolu Lovrinovića.[3] Do 2023. ovaj fenomen i dalje je na snazi u nekim školama.

Pozadina

uredi

18. novembra 1991. godine, ekstremni elementi u hrvatskom rukovodstvu u BiH, predvođeni Matom Bobanom i Darijom Kordićem su proglasili postojanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosna kao posebne "političke, kulturne, ekonomske i teritorijalne cjeline", na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine.[4] Nakon ustanovljenja Herceg-Bosne u novembru 1991, i posebno od maja 1992. pa nadalje, rukovodstvo Herceg-Bosne se upustilo u kontinuiranu i koordiniranu aktivnost dominiranja i kroatiziranja. Vlasti Herceg-Bosne su preuzele kontrolu nad medijima i nametnule hrvatske ideje i propagandu. Uvedeni su hrvatski simboli, hrvatski dinar, a u školama hrvatski curriculum i hrvatski jezik.[5] Međutim, paralelne institucije Herceg-Bosne su i dalje nastavile da egzistiraju, uključujući i obrazovni sistem, što je za posljedicu imalo desetine škola podijeljenih po etničkim linijama u Srednjoj Bosni i Hercegovini. Kancelarija Visokog predstavnika u BiH (OHR), tijelo zaduženo za implementaciju mira, je pokušalo ujediniti obrazovni sistem u pomenutim regijama, ali sa malo uspjeha. Hrvati se protive ujedinjenju uz tvrdnju da će u nacionalno mješovitim školama izgubiti nacionalni identitet. Bošnjaci podržavaju ujedinjenje uz tvrdnju da će segregirane škole prouzrokovati mržnju među nacijama, što u konačnici može dovesti do raspada Bosne i Hercegovine. 12. juna 2003. godine Vijeće za implementaciju mira (PIC) je pozvalo federalno ministarstvo obrazovanja da implementira ujedinjenje dvaju škole pod jednim krovom do naredne školske godine. Međutim, HDZ BIH, najjača hrvatska politička stranka je stopirala implementaciju ujedinjenja u kantonima u kojima su imali značajan uticaj, posebno u Srednjobosanskom kantonu. 8. jula 2005. godine Paddy Ashdown je smijenio Nikolu Lovrinovića sa pozicije ministra obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu zbog opstrukcija ujedinjenju škola.[3]

Tok dešavanja

uredi

Uklanjanje HDZ-ovom ministra u Srednjoj Bosni 2005. godine od strane OHR-a još nije imalo značajnog efekta na progres vezan za ukidanje segregacije u školama. Greta Kuna je zamijenila Lovrinovića na poziciji ministra i nastavila sa opstrukcijama podržanim od strane HDZ-a. 2007. godine njena izjava je šokirala javnost kada je odgovarala na pitanje o dvije škole pod jednim krovom: "Sistem dviju škola pod jednim krovom je dobar, jer se njime ne miješaju kruške i jabuke" - poručila je Kuna.[6]

Primjeri

uredi

Postoji mnogo primjera dvije škole pod jednim krovom u Prozoru, Čapljini, Mostaru, Gornjem Vakufu, Stocu itd. U ratu uništena zgrada Srednjoškolskog centra "Jura Mikulić" u Gornjem Vakufu obnovljena je nakon rata uz pomoć međunarodne zajednice u nadi da će to ubrzati ujedinjenje dvije etničke skupine. Međutim to se nije desilo. U obnovljenoj školskoj zgradi nastavu pohađaju učenici Bošnjaci i Hrvati, ali fizički odvojeni. Bošnjaci na spratu u "Mješovitoj školi Gornji Vakuf", a Hrvati u prizemlju u "Srednjoj školi Uskoplje".

Reference

uredi
  1. ^ a b Kordić, Snježana (2024). "Ideology Against Language: The Current Situation in South Slavic Countries" (PDF). u Nomachi, Motoki; Kamusella, Tomasz (ured.). Languages and Nationalism Instead of Empires. Routledge Histories of Central and Eastern Europe (jezik: engleski). London: Routledge. str. 167–179. doi:10.4324/9781003034025-11. ISBN 978-0-367-47191-0. OCLC 1390118985. COBISS.RS 125229577. COBISS.SI 171014403. Arhivirano s originala, 2024-01-10. Pristupljeno 2024-01-15. str. 171: In practice, this means that children from different ethnic groups attend classes in the same building, but physically separated from each other on the pretext of speaking different languages. [...] Students in Bosnia-Herzegovina have been protesting against the segregation for years, warning that it increases inter-ethnic hatred.
  2. ^ Lowen, Mark (1. 4. 2010). "Balkan divisions survive in Bosnian schools". BBC.
  3. ^ a b OHR - Odluka o smjeni Nikole Lovrinovića [1] Arhivirano 6. 6. 2011. na Wayback Machine
  4. ^ http://www.icty.org/x/file/Outreach/view_from_hague/balkan_040407_en.pdf
  5. ^ "ICTY: Blaškić verdict" (PDF). A report submitted to the Trial Chamber mentioned “separate schools, only for Croats, […] with new school books coming from Zagreb, using the ‘traditional Croat language’”273.
  6. ^ "Aparthejed krušaka i jabuka" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 23. 8. 2011. Pristupljeno 23. 8. 2011.

Vanjski linkovi

uredi