Chinchillidae

*Chinchillidae*
Chinchillidae
Raspon fosila: Kasni oligocen → Sadašnjost
	Ravničarske viskače
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Mammalia
Red	Rodentia
Podred	Hystricomorpha
Infrared	Hystricognathi
Pared	Caviomorpha
Natporodica	Chinchilloidea
Porodica	Chinchillidae
Rodovi
	†Eoviscaccia; Chinchilla; Lagidium; Lagostomus; †Pliolagostomus; †Prolagostomus;

Chinchillidae su porodica glodara u koju spadaju činčile i viskače. Žive na području južne i zapadne Južne Amerike, pretežno u Andima. To su veliki glodari težine od 800 grama do 8 kg, sa jakim zadnjim nogama i velikim ušima. Sve vrste imaju debelo i mekano krzno koje je kod nekih vrsta veoma vrijedno.^[1]^[2]

Karakteristike

Članovi porodice Chinchillidae su glodari nalik zečevima ili vjevericama koji variraju u težini od 0,5 do 8 kg. Imaju velike oči, srednje velike uši, mehko gusto krzno i kratke guste repove. Prednje noge su kraće od zadnjih. Prednje šape imaju po četiri prsta, dok stražnje imaju četiri prsta s malim kandžama kod rodova Lagidium i Chinchilla, ali tri prsta s velikim kandžama kod Lagostomusa, vrsta koje kopaju. Njihova zubna formula je gornja vilica =1.0.1.3; donja=1.0.1.3 i njihovi sjekutići rastu kontinuirano tokom života. Činčile su uglavnom smeđe-sive ili sive na dorzalnoj (gornjoj) površini i blijede na ventralnoj (donjoj) površini. Obične viskače imaju prepoznatljive crno-bijele oznake na licu ^[3]

Distribucija

Chinchillidae su porijeklom iz Južne Amerike. Činčile i planinske viskače žive u udaljenim planinskim regijama Čilea i Perua, na kamenitim površinama i među gromadama. Ravničarske viscače se nalaze u ravnicama Argentine, od oblasti Gran Chaco prema jugu do Patagonije.^[3]

Ponašanje

Članovi ove porodice su biljojedi i žive u kolonijama do nekoliko stotina jedinki. Ravničari žive u širokim mrežama jazbina na ravnicama za koje se kaže da deset viskača može pojesti koliko i jedna ovca. Planinske viskače i činčile žive u krševitim planinskim predjelima gdje naseljavaju pukotine među stijenama i vješti su penjači. Iako mogu skakati, uglavnom se kreću hodajući ili trčeći. Koriste vokalizacijske obrasced da komuniciraju jedni s drugima, posebno ravničarske viskače.^[3]

Status

Obje vrste činčila su navedene od strane IUCN kao "kritično ugrožene vrste" i mogle bi biti izumrle u divljini. Nekada su bile relativno česte, ali su ih lovci pretjerano iskorištavali koji su ih hvatali za trgovinu krznom.^[4]^[5] Ravničarska viskača je ocijenjena kao kategorija "najmanje zabrinutost" jer se čini tolerantnim na narušavanje staništa i iako su neke populacije lokalno eliminirane mjerama kontrole štetočina i lovom, druge su se proširile na novoočišćena područja.^[6] I sjeverna i južna planinska viskača se također smatraju "najmanje zabrinjavajućim" jer imaju širok raspon i lokalno ih ima u nekim područjima.^[7]^[8]

Klasifikacija

Prepoznata su tri postojeća i tri fosilna roda:

†Eoviscaccia incertae sedis
†Incamys
Potporodica Chinchillinae
- Chinchilla - činčile
- Lagidium – planinske viskače
Potporodica Lagostominae
- Lagostomus – ravničarskr viskače
- †Pliolagostomus
- †Prolagostomus

Reference

^ Woods, C. A. and Kilpatrick, C. W. 2005. Infraorder Hystricognathi. In: D. E. Wilson and D. M. Reeder (eds), Mammal Species of the World, pp. 1538-1599. The Johns Hopkins University Press, Baltimore, MD, USA.
^ Bishop, Ian (1984). Macdonald, D. (ured.). The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 702. ISBN 0-87196-871-1.
^ ^a ^b ^c Myers, Phil (2002). "Chinchillidae: chinchillas and viscachas". Animal Diversity Web. University of Michigan. Pristupljeno 2. 10. 2013.
^ D'elia, G.; Orjeda, R. (30. 6. 2008). "Chinchilla chinchilla". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 2. 10. 2013.
^ D'elia, G.; Teta, P. (30. 6. 2008). "Chinchilla lanigera". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 2. 10. 2013.
^ Lessa, E.; Ojeda, R.; Bidau, C. (30. 6. 2008). "Lagostomus maximus". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 4. 10. 2013.
^ Pacheco, V.; Zeballos, H.; Vivar E.; Bernal, N. (30. 6. 2008). "Lagidium peruanium". IUCN Red List of Threatened Species. Arhivirano s originala, 13. 10. 2013. Pristupljeno 4. 10. 2013.
^ Dunnum, J.; Vargas, J.; Bernal, N.; Zeballos, H.; Lessa, E.; Ojeda, R.; Bidau, C. (30. 6. 2008). "Lagidium viscacia". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 4. 10. 2013.

McKenna, Malcolm C., and Bell, Susan K. 1997. Classification of Mammals Above the Species Level. Columbia University Press, New York, 631 pp. ISBN 0-231-11013-8

Šablon:Glodari Šablon:Chinchillidae nav

[1] Woods, C. A. and Kilpatrick, C. W. 2005. Infraorder Hystricognathi. In: D. E. Wilson and D. M. Reeder (eds), Mammal Species of the World, pp. 1538-1599. The Johns Hopkins University Press, Baltimore, MD, USA.

[EoM-2] Bishop, Ian (1984). Macdonald, D. (ured.). The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 702. ISBN 0-87196-871-1.

[ADW-3] Myers, Phil (2002). "Chinchillidae: chinchillas and viscachas". Animal Diversity Web. University of Michigan. Pristupljeno 2. 10. 2013.

[4] D'elia, G.; Orjeda, R. (30. 6. 2008). "Chinchilla chinchilla". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 2. 10. 2013.

[5] D'elia, G.; Teta, P. (30. 6. 2008). "Chinchilla lanigera". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 2. 10. 2013.

[6] Lessa, E.; Ojeda, R.; Bidau, C. (30. 6. 2008). "Lagostomus maximus". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 4. 10. 2013.

[7] Pacheco, V.; Zeballos, H.; Vivar E.; Bernal, N. (30. 6. 2008). "Lagidium peruanium". IUCN Red List of Threatened Species. Arhivirano s originala, 13. 10. 2013. Pristupljeno 4. 10. 2013.

[8] Dunnum, J.; Vargas, J.; Bernal, N.; Zeballos, H.; Lessa, E.; Ojeda, R.; Bidau, C. (30. 6. 2008). "Lagidium viscacia". IUCN Red List of Threatened Species. Pristupljeno 4. 10. 2013.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]