U ovom clanku autor pise o povijesti i radu Hrvatskog arheoloskog drustva povod 130. obljetnice o... more U ovom clanku autor pise o povijesti i radu Hrvatskog arheoloskog drustva povod 130. obljetnice osnutka.
Autor u tekstu donosi kratak povijesni pregled vremenskog horizonta u kojem je nastala bazilika. ... more Autor u tekstu donosi kratak povijesni pregled vremenskog horizonta u kojem je nastala bazilika. Daje i osvrt na okolnosti organizacije izložbe, tijek rada na njoj i konacnu izvedbu.
Autor u uvodu govori o zastitnim arheoloskim istraživanjima na trasi autoceste Beli Manastir - Sv... more Autor u uvodu govori o zastitnim arheoloskim istraživanjima na trasi autoceste Beli Manastir - Svilaj i organizaciji izložbe.
Dans cet article, l'auteur enonce se the se selon laquelle les monuments figure des divinites... more Dans cet article, l'auteur enonce se the se selon laquelle les monuments figure des divinites, notamment les images cultuelles de Silvain, tout comme les sources epigraphiques correspondantes, particulie rement nombreuses ente les fleuves Krka et Cetina, sont des elements qui peuvent servir a delimiter les frontie res du territoire delmate.
Les ateliers regionaux dans l’ arrie re-pays dalmate. L’ identification des ateliers d’ apre s le... more Les ateliers regionaux dans l’ arrie re-pays dalmate. L’ identification des ateliers d’ apre s les representations des divinites autochtones.
Zagrebacki Arheoloski muzej pod neobicnim je okolnostima godine 1990. otkupio broncanu statuetu a... more Zagrebacki Arheoloski muzej pod neobicnim je okolnostima godine 1990. otkupio broncanu statuetu atleta, a za koju je naknadno bilo utvrđeno da potjece iz Petrinje. Premda o tome nema vjerodostojnih podataka cini se, ipak, da je slucajno bila otkrivena na prostoru jedne od tamosnjih vojarni prigodom izvođenja radova na kanalu namjenjenom polaganju vodovodne cijevi. S likovnog stanovista moguce je zakljuciti da je statueta iznimno kvalitetna te se u tom pogledu istice među drugim zanimljivim primjercima sitne figuralne broncane plastike iz muzejskih zbirki u Hrvatskoj. Razmjerno je dobro ocuvana, premda joj je povrsina mjestimice znatno ostecena korozijom, ali i neprimjerenim konzervatorskim zahvatom. Od dijelova koji statueti nedostaju treba spomenuti gotovo citavu lijevu ruku, zatim spravu koja se nalazila na poluotvorenom dlanu desne ruke, a nema niti odgovarajuce metalne baze. Ikonografsko-stilski elementi navode na zakljucak da statueta, po svemu sudeci, predstavlja jednu od malobrojnih sacuvanih replika Polikletova Diskofora. Po svemu sudeci rijec je o jednoj od inacica tipa njegova Nosaca diska, djela koje je manje poznato u kiparskom opusu tog istaknutog predstavnika klasicnog razdoblja grcke skulpture. Za arhetip njegova Diskofora pretpostavlja se da je nastao u ranijem klasicnom razdoblju, vjerojatno oko 460. god. pr. Kr., ili nedugo nakon navedenog datuma, a svakako prije od Dorifora i Dijadumena, najpoznatijih Polikletovih likovnih ostvarenja Polikletovski elementi na statueti iz Petrinje ocituju se u karakteristicnim proporcijama i cvrstoj konstrukciji tijela, u balansiranju pojedinih dijelova tijela, a osobito u snažnoj muskulaturi koja karakterizira likove njegovih atleta. Sudeci po mirnom izrazu lica, glavi koja je lagano nagnuta u desnu stranu i poglavito tipu frizure s karakteristicnim rasporedom pramenova, statueta, po svemu sudeci, potjece iz prvih desetljeca 1. st.
U ovom clanku autor pise o povijesti i radu Hrvatskog arheoloskog drustva povod 130. obljetnice o... more U ovom clanku autor pise o povijesti i radu Hrvatskog arheoloskog drustva povod 130. obljetnice osnutka.
Autor u tekstu donosi kratak povijesni pregled vremenskog horizonta u kojem je nastala bazilika. ... more Autor u tekstu donosi kratak povijesni pregled vremenskog horizonta u kojem je nastala bazilika. Daje i osvrt na okolnosti organizacije izložbe, tijek rada na njoj i konacnu izvedbu.
Autor u uvodu govori o zastitnim arheoloskim istraživanjima na trasi autoceste Beli Manastir - Sv... more Autor u uvodu govori o zastitnim arheoloskim istraživanjima na trasi autoceste Beli Manastir - Svilaj i organizaciji izložbe.
Dans cet article, l'auteur enonce se the se selon laquelle les monuments figure des divinites... more Dans cet article, l'auteur enonce se the se selon laquelle les monuments figure des divinites, notamment les images cultuelles de Silvain, tout comme les sources epigraphiques correspondantes, particulie rement nombreuses ente les fleuves Krka et Cetina, sont des elements qui peuvent servir a delimiter les frontie res du territoire delmate.
Les ateliers regionaux dans l’ arrie re-pays dalmate. L’ identification des ateliers d’ apre s le... more Les ateliers regionaux dans l’ arrie re-pays dalmate. L’ identification des ateliers d’ apre s les representations des divinites autochtones.
Zagrebacki Arheoloski muzej pod neobicnim je okolnostima godine 1990. otkupio broncanu statuetu a... more Zagrebacki Arheoloski muzej pod neobicnim je okolnostima godine 1990. otkupio broncanu statuetu atleta, a za koju je naknadno bilo utvrđeno da potjece iz Petrinje. Premda o tome nema vjerodostojnih podataka cini se, ipak, da je slucajno bila otkrivena na prostoru jedne od tamosnjih vojarni prigodom izvođenja radova na kanalu namjenjenom polaganju vodovodne cijevi. S likovnog stanovista moguce je zakljuciti da je statueta iznimno kvalitetna te se u tom pogledu istice među drugim zanimljivim primjercima sitne figuralne broncane plastike iz muzejskih zbirki u Hrvatskoj. Razmjerno je dobro ocuvana, premda joj je povrsina mjestimice znatno ostecena korozijom, ali i neprimjerenim konzervatorskim zahvatom. Od dijelova koji statueti nedostaju treba spomenuti gotovo citavu lijevu ruku, zatim spravu koja se nalazila na poluotvorenom dlanu desne ruke, a nema niti odgovarajuce metalne baze. Ikonografsko-stilski elementi navode na zakljucak da statueta, po svemu sudeci, predstavlja jednu od malobrojnih sacuvanih replika Polikletova Diskofora. Po svemu sudeci rijec je o jednoj od inacica tipa njegova Nosaca diska, djela koje je manje poznato u kiparskom opusu tog istaknutog predstavnika klasicnog razdoblja grcke skulpture. Za arhetip njegova Diskofora pretpostavlja se da je nastao u ranijem klasicnom razdoblju, vjerojatno oko 460. god. pr. Kr., ili nedugo nakon navedenog datuma, a svakako prije od Dorifora i Dijadumena, najpoznatijih Polikletovih likovnih ostvarenja Polikletovski elementi na statueti iz Petrinje ocituju se u karakteristicnim proporcijama i cvrstoj konstrukciji tijela, u balansiranju pojedinih dijelova tijela, a osobito u snažnoj muskulaturi koja karakterizira likove njegovih atleta. Sudeci po mirnom izrazu lica, glavi koja je lagano nagnuta u desnu stranu i poglavito tipu frizure s karakteristicnim rasporedom pramenova, statueta, po svemu sudeci, potjece iz prvih desetljeca 1. st.
TRAGOM NOVIJIH POGLEDA NA NAJRANIJE FAZE URBANOG RAZVITKA SALONE
Apijanov podatak o boravku kon... more TRAGOM NOVIJIH POGLEDA NA NAJRANIJE FAZE URBANOG RAZVITKA SALONE Apijanov podatak o boravku konzula Lucija Cecilija Metela (Delmatika) (Lucius Caecilius Metellus Delmaticus) »U gradu Saloni« (en Salóne pólei) - prema piscu »Ilirske povijesti« (lllyrica), on je s vojskom kojom jc zapovijedao, prezimio 119./118. god. pr. Kr. u gradu koji je. prerna Strabonu, bio delmatskom lukom - važan je zbog činjenice što je riječ o prvom spomenu Salone u literarnim izvorima. Navedeni podatak potrebno je, medutim. sagledavati i u kontekstu rastućeg značenja tog delmatskog. kozmopolitskog i naposljetku grada, najprije u širim okvirirna Ilirika u Cezarovo. a zatim i u Augustovo doba, a zatim i u suženim okvirirna provincije Dalmacije, odnosno stečenog statusa rimske kolonije i najznačajnijeg urbanog središta na istočnim obalama Jadrana. Zanimljivo je da je, prema prethodno navedenom aleksandrijskom povjesničaru, nerijetko pristranom kroničaru povijesnih zbivanja na navedenom području, Cecilije Metel zimske mjesece proveo u Saloni, u okruženju koje mu nije bilo nesklono, unatoč činjenici što je prethodno, čini se bez velike potrebe, ratovao protiv Delmata, a uspjehe je kasnije obilježio i proslavom trijumfa u Rimu. U svakom slučaju, ne čini se pretjeranim zaključiti da je njegov boravak u gradu, koji je stotinjak godina kasnije postao rimskorn kolonijom, a ujedno i metropolom provincije Dalmacije, ostavio trajne i duboke tragove u povijesti najznačajnijeg antičkog urbanog središta na istočnoj obali Jadrana. Medu najčešćirn temama brojnih generacija istraživača Salone vjerojatno su pogledi na različite etape njezina urbanog razvitka, počevši od sačuvanih tragova iz najranijih pretpovijesnih vremena, zatim sadržaja za koje je moguće pretpostaviti da su pripadali delmatskoj luci, onoj koju spominje Strabon, do utvrđivanja položaja i karaktera grčke te naposljetku rimske prisutnosti na tom području. O tomu su od davnih vrernena mišljenja iznosili mnogi autori, a u novije vrijerne u dva navrata i osobno sam se o tomu očitovao iznošenjem rezultata davno obavljenih arheoloških istraživanja na dva, u tom pogledu, iznimno važna i znakovita solinska lokaliteta: riječ je o području tzv. Zapadne salonitanske nekropole, odnosno o lokalitetu in horto Metrodori, odnosno pripadajućim dijelovima »velikog zida« (»murazzo«), kao i o lokalitetu kolokvijalno nazivanom »Spoj gradskih bedema«, odnosno o istraživanjima na području sjeveroistočnog ugla središnjeg dijela grada (urbs vetus, urbs antiqua, urbs quadrata), za koji su neki istraživači pretpostavili da je najstariji dio antičke Salone, kasnije proširene prema zapadu i istoku. Istraživanja iz ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća otklonila su naime. pretpostavku o mogućoj grčkoj enklavi na području Zapadne nekropole i »murazza«, dok su iskopavanja na položaju »Spoj gradskih bederna« otkrila elemente fortifikacija iz ranih faza razvitka grada, što bi mogla biti potvrda iznesenih pretpostavki o najstarijim urbanim sadržajima u tom sektoru delmatsko-rimske Salone. U navedenom kontekstu zanimljiva su i indikativna pojedina novija otkrića u široj okolici Salone, osobito u okolici Kliških vrata. Opravdanim se stoga čine i noviji prijedlozi ili zaključci koji Salonu sagledavaju kao niz disperziranih medusobno korespondirajućih urbanih cjelina.
TRAGOM NOVIJIH POGLEDA NA NAJRANIJE FAZE URBANOG RAZVITKA SALONE
Apijanov podatak o boravku kon... more TRAGOM NOVIJIH POGLEDA NA NAJRANIJE FAZE URBANOG RAZVITKA SALONE Apijanov podatak o boravku konzula Lucija Cecilija Metela (Delmatika) (Lucius Caecilius Metellus Delmaticus) »U gradu Saloni« (en Salóne pólei) - prema piscu »Ilirske povijesti« (lllyrica), on je s vojskom kojom jc zapovijedao, prezimio 119./118. god. pr. Kr. u gradu koji je. prerna Strabonu, bio delmatskom lukom - važan je zbog činjenice što je riječ o prvom spomenu Salone u literarnim izvorima. Navedeni podatak potrebno je, medutim. sagledavati i u kontekstu rastućeg značenja tog delmatskog. kozmopolitskog i naposljetku grada, najprije u širim okvirirna Ilirika u Cezarovo. a zatim i u Augustovo doba, a zatim i u suženim okvirirna provincije Dalmacije, odnosno stečenog statusa rimske kolonije i najznačajnijeg urbanog središta na istočnim obalama Jadrana. Zanimljivo je da je, prema prethodno navedenom aleksandrijskom povjesničaru, nerijetko pristranom kroničaru povijesnih zbivanja na navedenom području, Cecilije Metel zimske mjesece proveo u Saloni, u okruženju koje mu nije bilo nesklono, unatoč činjenici što je prethodno, čini se bez velike potrebe, ratovao protiv Delmata, a uspjehe je kasnije obilježio i proslavom trijumfa u Rimu. U svakom slučaju, ne čini se pretjeranim zaključiti da je njegov boravak u gradu, koji je stotinjak godina kasnije postao rimskorn kolonijom, a ujedno i metropolom provincije Dalmacije, ostavio trajne i duboke tragove u povijesti najznačajnijeg antičkog urbanog središta na istočnoj obali Jadrana. Medu najčešćirn temama brojnih generacija istraživača Salone vjerojatno su pogledi na različite etape njezina urbanog razvitka, počevši od sačuvanih tragova iz najranijih pretpovijesnih vremena, zatim sadržaja za koje je moguće pretpostaviti da su pripadali delmatskoj luci, onoj koju spominje Strabon, do utvrđivanja položaja i karaktera grčke te naposljetku rimske prisutnosti na tom području. O tomu su od davnih vrernena mišljenja iznosili mnogi autori, a u novije vrijerne u dva navrata i osobno sam se o tomu očitovao iznošenjem rezultata davno obavljenih arheoloških istraživanja na dva, u tom pogledu, iznimno važna i znakovita solinska lokaliteta: riječ je o području tzv. Zapadne salonitanske nekropole, odnosno o lokalitetu in horto Metrodori, odnosno pripadajućim dijelovima »velikog zida« (»murazzo«), kao i o lokalitetu kolokvijalno nazivanom »Spoj gradskih bedema«, odnosno o istraživanjima na području sjeveroistočnog ugla središnjeg dijela grada (urbs vetus, urbs antiqua, urbs quadrata), za koji su neki istraživači pretpostavili da je najstariji dio antičke Salone, kasnije proširene prema zapadu i istoku. Istraživanja iz ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća otklonila su naime. pretpostavku o mogućoj grčkoj enklavi na području Zapadne nekropole i »murazza«, dok su iskopavanja na položaju »Spoj gradskih bederna« otkrila elemente fortifikacija iz ranih faza razvitka grada, što bi mogla biti potvrda iznesenih pretpostavki o najstarijim urbanim sadržajima u tom sektoru delmatsko-rimske Salone. U navedenom kontekstu zanimljiva su i indikativna pojedina novija otkrića u široj okolici Salone, osobito u okolici Kliških vrata. Opravdanim se stoga čine i noviji prijedlozi ili zaključci koji Salonu sagledavaju kao niz disperziranih medusobno korespondirajućih urbanih cjelina.
Uploads
Papers
Apijanov podatak o boravku konzula Lucija Cecilija Metela (Delmatika) (Lucius Caecilius Metellus Delmaticus) »U gradu Saloni« (en Salóne pólei) - prema piscu »Ilirske povijesti« (lllyrica), on je s vojskom kojom jc zapovijedao, prezimio 119./118. god. pr. Kr. u gradu koji je. prerna Strabonu, bio delmatskom lukom - važan je zbog činjenice što je riječ o prvom spomenu Salone u literarnim izvorima. Navedeni podatak potrebno je, medutim. sagledavati i u kontekstu rastućeg značenja tog delmatskog. kozmopolitskog i naposljetku grada, najprije u širim okvirirna Ilirika u Cezarovo. a zatim i u Augustovo doba, a zatim i u suženim okvirirna provincije Dalmacije, odnosno stečenog statusa rimske kolonije i najznačajnijeg urbanog središta na istočnim obalama Jadrana. Zanimljivo je da je, prema prethodno navedenom aleksandrijskom povjesničaru, nerijetko pristranom kroničaru povijesnih zbivanja na navedenom području, Cecilije Metel zimske mjesece proveo u Saloni, u okruženju koje mu nije bilo nesklono, unatoč činjenici što je prethodno, čini se bez velike potrebe, ratovao protiv Delmata, a uspjehe je kasnije obilježio i proslavom trijumfa u Rimu. U svakom slučaju, ne čini se pretjeranim zaključiti da je njegov boravak u gradu, koji je stotinjak godina kasnije postao rimskorn kolonijom, a ujedno i metropolom provincije Dalmacije, ostavio trajne i duboke tragove u povijesti najznačajnijeg antičkog urbanog središta na istočnoj obali Jadrana.
Medu najčešćirn temama brojnih generacija istraživača Salone vjerojatno su pogledi na različite etape njezina urbanog razvitka, počevši od sačuvanih tragova iz najranijih pretpovijesnih vremena, zatim sadržaja za koje je moguće pretpostaviti da su pripadali delmatskoj luci, onoj koju spominje Strabon, do utvrđivanja položaja i karaktera grčke te naposljetku rimske prisutnosti na tom području. O tomu su od davnih vrernena mišljenja iznosili mnogi autori, a u novije vrijerne u dva navrata i osobno sam se o tomu očitovao iznošenjem rezultata davno obavljenih arheoloških istraživanja na dva, u tom pogledu, iznimno važna i znakovita solinska lokaliteta: riječ je o području tzv. Zapadne salonitanske nekropole, odnosno o lokalitetu in horto Metrodori, odnosno pripadajućim dijelovima »velikog zida« (»murazzo«), kao i o lokalitetu kolokvijalno nazivanom »Spoj gradskih bedema«, odnosno o istraživanjima na području sjeveroistočnog ugla središnjeg dijela grada (urbs vetus, urbs antiqua, urbs quadrata), za koji su neki istraživači pretpostavili da je najstariji dio antičke Salone, kasnije proširene prema zapadu i istoku. Istraživanja iz ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća otklonila su naime. pretpostavku o mogućoj grčkoj enklavi na području Zapadne nekropole i »murazza«, dok su iskopavanja na položaju »Spoj gradskih bederna« otkrila elemente fortifikacija iz ranih faza razvitka grada, što bi mogla biti potvrda iznesenih pretpostavki o najstarijim urbanim sadržajima u tom sektoru delmatsko-rimske Salone. U navedenom kontekstu zanimljiva su i indikativna pojedina novija otkrića u široj okolici Salone, osobito u okolici Kliških vrata. Opravdanim se stoga čine i noviji prijedlozi ili zaključci koji Salonu sagledavaju kao niz disperziranih medusobno korespondirajućih urbanih cjelina.
Apijanov podatak o boravku konzula Lucija Cecilija Metela (Delmatika) (Lucius Caecilius Metellus Delmaticus) »U gradu Saloni« (en Salóne pólei) - prema piscu »Ilirske povijesti« (lllyrica), on je s vojskom kojom jc zapovijedao, prezimio 119./118. god. pr. Kr. u gradu koji je. prerna Strabonu, bio delmatskom lukom - važan je zbog činjenice što je riječ o prvom spomenu Salone u literarnim izvorima. Navedeni podatak potrebno je, medutim. sagledavati i u kontekstu rastućeg značenja tog delmatskog. kozmopolitskog i naposljetku grada, najprije u širim okvirirna Ilirika u Cezarovo. a zatim i u Augustovo doba, a zatim i u suženim okvirirna provincije Dalmacije, odnosno stečenog statusa rimske kolonije i najznačajnijeg urbanog središta na istočnim obalama Jadrana. Zanimljivo je da je, prema prethodno navedenom aleksandrijskom povjesničaru, nerijetko pristranom kroničaru povijesnih zbivanja na navedenom području, Cecilije Metel zimske mjesece proveo u Saloni, u okruženju koje mu nije bilo nesklono, unatoč činjenici što je prethodno, čini se bez velike potrebe, ratovao protiv Delmata, a uspjehe je kasnije obilježio i proslavom trijumfa u Rimu. U svakom slučaju, ne čini se pretjeranim zaključiti da je njegov boravak u gradu, koji je stotinjak godina kasnije postao rimskorn kolonijom, a ujedno i metropolom provincije Dalmacije, ostavio trajne i duboke tragove u povijesti najznačajnijeg antičkog urbanog središta na istočnoj obali Jadrana.
Medu najčešćirn temama brojnih generacija istraživača Salone vjerojatno su pogledi na različite etape njezina urbanog razvitka, počevši od sačuvanih tragova iz najranijih pretpovijesnih vremena, zatim sadržaja za koje je moguće pretpostaviti da su pripadali delmatskoj luci, onoj koju spominje Strabon, do utvrđivanja položaja i karaktera grčke te naposljetku rimske prisutnosti na tom području. O tomu su od davnih vrernena mišljenja iznosili mnogi autori, a u novije vrijerne u dva navrata i osobno sam se o tomu očitovao iznošenjem rezultata davno obavljenih arheoloških istraživanja na dva, u tom pogledu, iznimno važna i znakovita solinska lokaliteta: riječ je o području tzv. Zapadne salonitanske nekropole, odnosno o lokalitetu in horto Metrodori, odnosno pripadajućim dijelovima »velikog zida« (»murazzo«), kao i o lokalitetu kolokvijalno nazivanom »Spoj gradskih bedema«, odnosno o istraživanjima na području sjeveroistočnog ugla središnjeg dijela grada (urbs vetus, urbs antiqua, urbs quadrata), za koji su neki istraživači pretpostavili da je najstariji dio antičke Salone, kasnije proširene prema zapadu i istoku. Istraživanja iz ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća otklonila su naime. pretpostavku o mogućoj grčkoj enklavi na području Zapadne nekropole i »murazza«, dok su iskopavanja na položaju »Spoj gradskih bederna« otkrila elemente fortifikacija iz ranih faza razvitka grada, što bi mogla biti potvrda iznesenih pretpostavki o najstarijim urbanim sadržajima u tom sektoru delmatsko-rimske Salone. U navedenom kontekstu zanimljiva su i indikativna pojedina novija otkrića u široj okolici Salone, osobito u okolici Kliških vrata. Opravdanim se stoga čine i noviji prijedlozi ili zaključci koji Salonu sagledavaju kao niz disperziranih medusobno korespondirajućih urbanih cjelina.